Agencija : “Rizici korupcije u Predlogu zakona o projektu ‘Beograd na vodi’“

Agencija za borbu protiv korupcije, posle obavljene analize Predloga zakona o utvrđivanju javnog interesa i posebnim postupcima eksproprijacije i izdavanja građevinske dozvole radi realizacije projekta izgradnje „Beograd na vodi“, ocenila je da “Predlog zakona sadrži izvesne rizike korupcije, koji se pre svega odnose na upotrebu nedovoljno preciznih formulacija i davanje širokih diskrecionih ovlašćenja organima javne vlasti”.

Agencija je, naime, izradila Mišljenje o proceni rizika korupcije u odredbama Predloga zakona o utvrđivanju javnog interesa i posebnim postupcima eksproprijacije i izdavanja građevinske dozvole radi realizacije projekta izgradnje Beograd na vodi‘“, koji je objavila na svom sajtu.

Agencija, tako, zapaža da je u “delu obrazloženja Predloga zakona koji se odnosi na finansijska sredstva potrebna za sprovođenje ovog zakona, navedeno je da su potrebna dodatna finansijska sredstva iz budžeta, ali nije precizirano koliko sredstava je potrebno”,

U Mišljenju se,kako je navedeno, razmatraju nedostataci i rizik korupcije u odredbama

Predloga zakona koje se odnose na dokumentaciju koja se podnosi uz predlog za eksproprijaciju, postupanje nadležnog organa za imovinsko-pravne poslove, mogućnost da se nepokretnost preda pre pravosnažnosti odluke o naknadi za eksproprisanu nepokretnost, odnosno pre dana zaključenja sporazuma o naknadi za eksproprisanu nepokretnost, plaćanje doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta i mogućnost zaključenja ugovora Republike Srbije i Grada Beograda kojima se poverava vršenje radova za izgradnju komunalne i ostale infrastrukture i izgradnja objekata javne namene.

”Jedinici lokalne samouprave dato je široko diskreciono ovlašćenje da svojom odlukom predvidi da investitor gradi objekte javne namene, a da se potom troškovi izgradnje tih objekata priznaju kao izmirenje doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta. Dakle, omogućeno je da se bez sprovedenog postupka javne nabavke i nadmetanja odredi investitor sa kojim će se zaključiti ugovor, a da nisu unapred određeni cena i vreme plaćanja. Imajući u vidu sve navedeno, preporuka je da se ove odredbe Predloga zakona dodatno razmotre”, smatra Agencija povodom člana 15. koji se, kako se navodi, odnosi se na doprinos za uređivanje građevinskog zemljišta. Prema stavu 1, ovaj doprinos plaća investitor. Stavom 5. predviđeno je da jedinica lokalne samouprave svojom odlukom može propisati da se radovi na uređivanju građevinskog zemljišta, uključujući izgradnju površina javne namene, kao i izgradnju objekata javne namene u javnoj svojini koje realizuje investitor na osnovu ugovora, priznaju kao izmirenje ukupne obaveze na ime doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta, dok je u stavu 6. navedeno da će konačni obračun između investitora i Grada Beograda biti sačinjen po završetku izgradnje svih objekata u obuhvatu planskog dokumenta.

U Mišljenju se preporučuje da se briše ili precizira član 16. kojim je definisano u stavu 3, da “Republika Srbija i Grad Beograd mogu, u cilju privođenja zemljišta urbanističkoj nameni, zaključiti i druge ugovore, a naročito ugovore kojima se poverava izgradnja objekata komunalne i ostale infrastrukture, svih drugih površina javne namene, uključujući i izgradnju objekata javne namene u javnoj svojini i njihovo održavanje, kao i vršenje određenih komunalnih i drugih delatnosti u obuhvatu prostornog plana područja posebne namene iz člana 2. ovog zakona”. Agencija ocenjuje da ova odredba nije dovoljno jasna, te ukazuje da “prema važećim propisima postoji mogućnost da Republika Srbija i Grad Beograd zaključuju ugovore kojima se poverava vršenje radova za izgradnju komunalne i ostale infrastrukture i izgradnju objekata javne namene”.

Takođe, po mišljenju Agencije, nedovoljno je precizno određeno (čl12) u kojim slučajevima će ministarstvo nadležno za poslove finansija odlučiti da se “korisniku eksproprijacije nepokretnost preda pre pravosnažnosti odluke o naknadi za eksproprisanu nepokretnost, ili pre dana zaključenja sporazuma o naknadi za eksproprisanu nepokretnost”.

Agencija smatra da je “formulacija dokaz o obezbeđenim sredstvima za eksproprijaciju “ (čl 7) nedovoljno precizna i ostavlja prostor za različito tumačenje u praksi.

Primedbe u vezi nepreciznosti Agencija ima i povodom odredbe u članu 9, po kojoj „ako u toku postupka nadležni organ naiđe na činjenicu za koju smatra da je potrebno izvesti dodatne dokaze, može zakazati usmenu raspravu u roku od tri dana od dana dobijanja predloga za eksproprijaciju. Po našem mišljenju, navodi Agencija,ovom odredbom ostavljeno je diskreciono ovlašćenje nadležnom organu u pogledu zakazivanja usmene rasprave, pa je preporuka da se, kako bi se otklonila mogućnost različitog tumačenja, precizira kada će organ jedinice lokalne samouprave nadležan za imovinsko-pravne poslove zakazati usmenu raspravu.

“Ukoliko se pretpostavi da je neophodno predvideti novi osnov za eksproprijaciju,

postavlja se pitanje da li je, s obzirom na to da zakoni predstavljaju opšte pravne akte koji se odnose na unapred neodređeni broj slučajeva, svrsishodno donošenje posebnog zakona koji bi trebalo primeniti samo na jedan konkretan projekat. Mišljenja smo da bi u ovom slučaju, umesto donošenja posebnog zakona, trebalo razmotriti eventualne izmene i dopune Zakona o eksproprijaciji i Zakona o planiranju i izgradnji. Na taj način, izbeglo bi se da se u sličnim situacijama u budućnosti primenjuju drugačija pravila, navodi između ostalog, u zaključku Agencija za borbu protiv korupcije.

Planirano je da Narodna skupština razmatra Predlog zakona 7. aprila 2015. godine.

Advokati za povlačenje predloga zakona o “Beogradu na vodi“, pisali Vučiću, Nikoliću…

Grupa advokata uputila je najvišim državnim organaima predlog da se povuče iz skupštinske procedure Zakona o proglašenju opšteg interesa za projekat „Beograd na vodi“.

Advokati najavlju da će u slučaju usvajanja ovog zakona podneti inicijativu za ispitivanje njegove ustavnosti ,jer smatraju da bi se takvim zakonom “stvorila mogućnost oduzimanja imovine jednih lica u korist drugih lica i države, a u cilju ostvarivanja ekonomske koristi, profita, za ta druga lica u čiju korist se vrši eksproprijacija, odnosno oduzimanje imovine”. Potpisnici su se obratili predsedniku Vlade Srbije, predsedniku Srbije predsedniku Narodne Skupštine i predsednicima svih poslaničkih grupa.

“Članom 58 Ustava Srbije zagarantovana je privatna imovina svih građana Srbije i istim je predviđena mogućnost oduzimanja prava svojine u javnom interesu koji je utvrđen na osnovu zakona. Oduzimanje imovine u postupku eksproprijacije predviđen je za izgradnju objekata za opštu upotrebu, za koje postoji javni interes, a što u konkretnom slučaju projekat „Beograd na vodi“ nije i ne može da predstavlja.

Naime, ma koliko bio ekonomski interes Srbije da se projekat „Beograd na vodi“ ostvari ( a imamo i oprečna mišljenja renomirane stručne javnosti ) on ne sadrži dominatno objekte za opštu upotrebu, za čiju izgradnju postoji javni interes, već su, svi centralni objekti na planiranoj lokaciji komercijalnog sadržaja i kao takvi namenjeni krajnjoj prodaji, izdavanju u zakup ili u druge komercijalne svrhe.

Naš opšti interes jeste poboljšanje ekonomske situacije ali on nije objekat od opšteg interesa za koga ima opravdanosti u modernim zakonodavstvima za oduzimanje imovine.

Usvajanjem predloženog Zakona stvorila bi se mogućnost oduzimanja imovine jednih lica ( bez obzira na plaćanje naknade u visini tržišne cene predviđene Zakonom o eksproprijaciji ) u korist drugih lica i države, a u cilju ostvarivanja ekonomske koristi, profita, za ta druga lica u čiju korist se vrši eksproprijacija, odnosno oduzimanje imovine. Kako u ovom slučaju eksproprijacija nije praćena istovremeno javnim interesom izgradnje objekata za opštu upotrebu, takav postupak je neopravdan i neustavan.

U konkretnom slučaju se ne radi o objektima od opšteg interesa i izgradnji objekata za opštu upotrebu ili za neophodno funkcionisanje države ili u korist potreba svih građana Srbije, da bi se moglo pristupiti eksproprijaciji.

Ekonomska korist koju bi imala država od ovog projekta ne može biti osnov za narušavanje osnovnog duha i principa ustanovljenih Ustavom i međunarodnim pravom o nepovredivosti prava svojine.

Pravo na imovinu prema Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava, podleže ograničenjima koja su propisana Članom 1. Stav 2. Protokola broj 1 i mešanje države u pravo na mirno uživanje imovine, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava dozvoljeno je samo u slučajevima kada je to propisano zakonom (tj. legalno) i mora biti u javnom ili opštem interesu (tj. legitimno).

Da li je legalno i legitimno potpisati sporazum sa inopartnerom, a potom menjati zakonske propise u usvajati poseban zakon koji omogućava netransparentan sporazum, je pitanje za sve koji učestvuju u postupku usvajanja ovog posebnog Zakona.

Pravila međunarodnog prava i prava zemalja Evropske unije, naš Ustav, a ni Zakon o ekproprijaciji i Zakon o planiranju i izgradnji ne poznaju institute oduzimanja imovine za potrebe komercijalnog posla, pa ni kad država treba da bude učesnik u tom poslu.

To naprosto nije u duhu modernog pravnog sistema. Pored navedenog narušava se princip jednakosti-ravnopravnosti svih oblika svojine, te bi se usvajanjem predloženog Zakona (Lex specialis ) protežiralo suvlasništvo države i dovodilo u povlašćeni položaj na predmetnoj lokaciji u odnosu na druge oblike svojine koji pripadaju fizičkim i pravnim licima.

Odluka o prodaji zemljišta nosilaca prava svojine na tom zemljištu i aranžman sa investitorima i građenja na zemljištu koje se prodaje je njihova, a ne državna stvar i to mora tako i da ostane, osim kada planski dokument predviđa izgradnju objekata za opštu upotrebu, za čiju izgradnju postoji javni interes, o čemu nije slučaj kada je reč o objektima projekta „Beograd na vodi“.

Država pruža samo zakonodavni okvir , već ustanovljen posebnim Zakonima kojim se uređuje prometovanje prava svojine na zemljištu.

Svaki ozbiljan investitor koji stvarno ima nameru da investira na predmetnoj lokaciji radi izgradnje objekata sa komercijalnim sadržajima sigurno će postići dogovor sa vlasnicima zemlje i na taj način pokazati i svoju spremnost ali i posedovanje dovoljnog kapitala za završetak izgradnje.

Ako sam investitor nije spreman u startu da rešava imovinsko pravne odnose kupovinom objekata i zemljišta od sadašnjih vlasnika, zašto bi se to radilo iz sredstava svih građana, datih u budžet Republike Srbije.

Pored navedenog, očigledno da je za potrebe ovog projekta potpisan jedan krajnje netransparentan ugovor sa stranim investitorom. Ovim ugovorom se raspolaže najvrednijim zemljištem na teritoriji glavnog grada Srbije, odnosno izgleda, da je već raspolagano ( pa i privatnom imovinom ) što dokazuje i investitorsko urbanističko rešenje primenjeno kroz usvajanje planskog akta na brzinu i bez odgovarajućeg učešća stručne i druge javnosti, ali i objava o prodaji stanova na predmetnoj lokaciji koja je najavljena od strane gradonačelnika Beograda.

Dodatna sumnja u poslovanje stranog investitora proizilazi iz informacija da se taj investitor pokazao i u drugim državama kao krajnje nepouzdan partner, jer se realizacija njegovih projekata do sada završavala već sa urađenim idejnim projektom i prodajom neizgrađenih stanova.

Iz informacije lako dostupnih na internetu uočljivo je, da isti inopartner, „EMAAR PROPERTIES“, ovakve projekte treba da realizuje u Kazablanci, Indiji, Pakistanu, Kazahstanu i ko zna gde još, a da se ne zna da li realno na terenu postoje ti izgrađeni objekti ili isti partner traži druge suinvestitore na osnovu njegovog dogovora sa zvaničnicima odnosnih država.

Napominjemo da je Izraelski investitor koji je zakupio zemljište lokacije „Marina Dorćol“ imao 22 projekta širom sveta u momentu učešća na tenderu u Beogradu. Taj investitor je trenutno u sporu sa gradom Beograda oko plaćanja ugovorenih naknada.

Međutim, ove informacije otvaraju i pitanje odgovornosti svih lica na koje se ovo pismo odnosi i u trošenju budžetskih sredstava i u rasprodaji značajnog zemljišnog resursa Srbije na jedan otimački, netransparentan način koji izaziva opravdanu sumnju u postojanje koruptivnog elementa.

Uostalom, kao prodavac stanova se javlja kompanija sa osnivačkim ulogom od 100 dinara. Izvod iz APR-a o tome bolje govori nego bilo koje naše reči.

Predlažemo da se preispitaju već donete odluke za projekat „Beograd na vodi“ i zaključeni ugovori,, da se isti dostave javnosti na uvid, a da se predloženi Lex specialis povuče iz procedure u Narodnoj skupštini.

U svakom slučaju, napominjemo, da ćemo u slučaju usvajanja ovog Zakona podneti inicijativu pred Ustavnim sudom za ispitivanje ustavnosti tog Zakona, i nastaviti borbu za poštovanje privatne svojine i pred Međunarodnim sudovima, a zbog povrede osnovnih normi koji štite privatnu svojinu, a svoje usluge ponuditi „pro bono“ licima koja su vlasnici zemlje na predmetnoj lokaciji-navode advokati u dopisu najvišim državnim organima.

Izvor: “Bolja advokatura”

Prijatelji sajta