DRAGAN PAŠIĆ: Čl. 64a izmena Zakona o poljoprivrednom zemljištu problematičan

LIČNI STAV: ADVOKAT DRAGAN PAŠIĆ, MAGISTAR PRAVNIH NAUKA, O ČLANU 64a PREDLOGA IZMENA I DOPUNA ZAKONA O POLJOPRIVREDNOM ZEMLJIŠTU KOJI JE VLADA UPUTILA U SKUPŠTINSKU PROCEDURU
-Mislim da predloženi novi član 64a Zakona o poljoprivrednom zemljištu nije u skladu sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu i to sa članom 62. Naime, taj član 62 predviđa da se poljoprivredno zemljište u državnoj svojini može dati u zakup koji ne može biti kraći od jedne, niti duži od 20 godina, a za ribnjake i vinograde 40 godina. Ovim predloženim članom 64a predviđa se zakup zemljišta na period do 30 godina- znači, deset godina duže od onog što propisuje već citirani član 62. Zbog te nesaglasnosti, ukoliko bi se podnela inicijativa Ustavnom sudu za ocenu zakonitosti i ustavnosti ovog člana, mislim da bi takva inicijativa bila prihvaćena i da bi Ustavni sud utvrdio da ovaj predloženi član 64a nije u saglasnosti sa celokupnim tekstom Zakona o poljoprivrednom zemljištu.
Pitanja se otvaraju i u vezi tvrdnji ratara i njihovih udruženja da ovakvo rešenje pogoduje krupnom kapitalu i da će naši mali poljoprivrednici izgubiti trku s velikim investitorima. Dakle, ima li prostora za takavu bojazan?
Smatram da ima. Postoje indicije da, zaista, takav nacrt izmena zakona pogoduje krupnom kapitalu i stranim kompanijama, a da su predstavnici paorskih udruženja s razlogom zabrinuti, jer to svakako ne ide ratarima u prilog i opravdana bojazan postoji. E, sad, nije sporno da Zakon o poljoprivrednom zemljištu zabranjuje prodaju zemljišta stranim fizičkim i pravnim licima. Dakle, vlasnik poljoprivrednog zemljišta ne može biti strano fizičko, odnosno pravno lice. Tako je sadašnjim zakonskim rešenjima to regulisano. Znači, što se tiče sadašnjeg zakona, nemaju razloga da budu zabrinuti, u smislu da će stranci postati vlasnici.
Međutim, s obzirom da je Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju koji je Srbija potpisala sa Evropskom unijom 2008. godine predviđeno da se od 2017. godine državljanima zemalja članica Evropske unije omogući da pod istim uslovima kao i domaći kupuju poljoprivredno zemljište, i ta bojazan domaćih ratara se čini realna.

Predložene izmene pogoduju strancima i tajkunima

Takve okolnosti nose izazove i u pogledu plasmana proizvodnje koju bi ostvario mali poljoprivrednik koji obrađuje, recimo, desetak, pa i dvadesetak hektara zemlje i mali domaći uzgajivači tovne stoke.
Taj naš mali poljoprivrednik bio bi u situaciji da svoje proizvode prodaje onome ko ima monopol na tržištu, jer bi taj određivao pravila igre, a to bi onda bile ultimativne cene i iznuđene cene, dakle, cene koje bi on odredio. To je nešto što u svakom slučaju ne ide na ruku seljacima, a znamo da je poljoprivredna proizvodnja i poljoprivreda u našoj zemlji nešto što je realno moguće da se razvija i da opstane. A na ovaj način, smatram da to samo pogoduje određenoj interesnoj grupi, stranim kompanijama, tajkunima, a nikako ljudima koji žive na selu.

Dakle, postoji bojazan da se 2017. godine promeni imperativna zakonska norma koja zabranjuje prodaju zemljišta stranim fizičkim i pravnim licima, što znači da ipak postoji mogućnost da postanu vlasnici i lakše će postati ako uđu u tako dugoročan zakup. U nekim takvim okolnostima, parafraziraću reči ratara, oni bi stvarno postali najamnici kod nekih stranih kompanija i tajkuna. U svakom slučaju na taj način bi se dobila jeftina radna snaga, a ne bi se iskoristili postojeći kapaciteti koje imaju sadašnji vlasnici i korisnici poljoprivrednog zemljišta.

S druge strane, potencijalno u slučaju takvog sleda, ima i te kako razloga da se strahuje da bi to moglo uticati na povećanje pražnjenja sela. Ionako imamo problem sa migracijom selo-grad, a na ovaj način bi se to pražnjenje sela rapidno povećavalo. Po mom mišljenju, onda bi s razlogom ljudi koji žive na selu postavili pitanje njihove perspektive, tako da bi zaista imali uništena sela. Postoji realna bojazan da će doći do toga. Država bi morala da vodi računa o tome. Moraju da se štite interesi našeg seljaka, ljudi koji su vlasnici i korisnici poljoprivrednog zemljišta tako da se unapredi poljoprivredna proizvodnja i da se još više razvijaju sela, i da se ljudi motivišu da žive na selima, jer mi i te kako zavisimo od poljoprivredne proizvodnje. Ako se sela prazne i seljaci odlaze, onda to svakako nije dobro, dugoročno gledano i uopšte što se tiče prosperiteta i našeg društva.

Foto: Medija Centar

Prijatelji sajta