NUŽNA ODBRANA: Građani priželjkuju američki model

DA LI JE ZRELO ZA IZMENU ZAKONSKIH ODREDABA O NUŽNOJ ODBRANI

Šta je stres, trauma, psihička, životna, doživotna, ako nije situacija u kojoj se, braneći sopstveni život i najmilije usred svog doma, rvete s naoružanim provalnikom, ili negde gde ste se osećali bezbedno, borite sa ubicom koji puškom seje smrt unaokolo, i –ubijete ga?

Može li iko da zamisli sebe, bilo koga, kako u takvoj drami, da ne bi prekoračio nužnu odbranu, traži od provalnika da pokaže koje oružje ima i izjasni se da li će mu povrediti decu, ukućane, ili da pita pomahnitalog ubicu namerava li da odloži pušku i prestane s ubijanjem, jer će u suprotnom biti udaren stolicom i ščepan golim rukama. To su, naravno, javnosti poznati slučajevi Beograđanina Saška Bogeskog, optuženog za ubistvo, zbog toga što je pre dve godine, u svom stanu, u samoodbrani izbo provalnika, i nedavna tragedija u Martonošu koju istražni organi još rešavaju, kad je svat Emanuel Dožon savladao ubicu Radeta Šefera i sprečio ga da nastavi ubijanje svatova svog sina, nakon što je pobio šestoro, među kojima i nevestu, svoju snajku Nataliju Šefer.

Zakon kaže: nije krivično delo ono delo koje je učinjeno u nužnoj odbrani, neophodno potrebnoj da učinilac od svog dobra ili dobra drugog odbije protivpravan napad. Učiniocu koji je prekoračio granice nužne odbrane može se kazna ublažiti, a ako je prekoračio usled jake razdraženosti ili prepasti izazvane napadom može se i osloboditi od kazne.

Dok zakonska rešenja, kako objašnjavaju pravni stručnjaci, idu za tim da nužna odbrana u praksi ne dovede do previše široke primene i nesrazmere između napada i odbrane, na drugoj strani, građani imaju potrebu da znaju jasno da se zbog samoodbrane u situaciji životne ugroženosti u svojim domovima, neće u slučaju tragičnog ishoda po napadača, posle povlačiti i po suđenjima.

Bivši direktor Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja dr Dobrivoje Radovanović, profesor Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu zalaže se za promenu postojećih odredaba o nužnoj odbrani i uvođenje rešenja iz zapadnih sistema.

-Kao psiholog koji radi istraživanje kriminala mogu reći da su sadašnje odredbe o nužnoj odbrani u našem Krivičnom zakoniku potpuno besmislene, jer kada vas neko napada i preti da vam ugrozi, oduzme život, ne možete da razmišljate da li je vaša odbrana srazmerana napadu, da li možete da koristite istu količinu agresije, oružje i slično. To je potpuno nemoguće u takvoj situaciji. Na kraju, kod nas ako branite sopstveni život, svoje dece, sopstvenu imovinu, krivično odgovarate- ukazuje dr Radovanović.

Profesor je kategoričan da sadašnje rešenje u našem zakoniku treba izbrisati i iz zapadnog sistema jednostavno iskopirati drugo koje mnogo povoljnije.

-Po odredbama o nužnoj obrani koje ima zapadni sistem, ako vam neko upadne u kuću i preti vam nasiljem oružjem imate pravo da koristite oružje bez ikakve mogućnosti da kasnije krivično odgovarate. Znači, imate pravo da se branite čime god stignete kad vam neko ugrožava život, a država nema pravo da vas zbog toga kažnjava. Kod takvih rešenja, tužilac ne bi imao pravo da poziva građanina na odgovornost ukoliko se desilo da je napadnut u svom domu, da je napadnut bilo koji od ukućana ili ukoliko je napadnuta njegova imovina. Nisu zapadne zemlje bez razloga takva rešenja donosile -objašnjava Radovanović. Takve odredbe, mišljenja je, mogu biti višestruko korisne, pre svega na planu prevencije, odvraćanja, jer je realno očekivati da će potencijalni provalnik, napadač, mnogo više razmišljati da li će da se upusti u razbojništvo, upad na nečiji posed, da li će mu žrtva naneti povrede i kakave. Moguće je da bi se i kod građana na neki način povećao osećaj sigurnosti.

Tako je, recimo, Krivičnim zakonikom države Njujork, kako u stručnom radu o institutu nužne odbrane navodi profesorka beogradskog Pravnog fakulteta Marinka Cetinić, „dozvoljena upotreba fizičke sile u slučajevima zaštite svoje ličnosti ili trećih lica, zaštite prostorija i nepokretnosti, kao zaštita od provale, blagovremenog sprečavanja ili suzbijanja krađe, vršenje hapšenja ili predupređivanja bekstva lica koje se nalazi u zatvoru“ .

-Štaviše, predviđeni su i uslovi pod kojima napadnuti može upotrebiti silu koja je smrtonosna (prouzrokovanje smrti dozvoljeno je ako napadač primenjuje ili započinje primenjivati smrtonosnu fizičku silu). I više od toga, bezuslovno pravo na lišenje života napadača dozvoljeno je u slučajevima kada se napadnuti nalazi u svom stanu, a nije prvi započeo napad, kao i licima koja su službenici policije, licima koja vrše neke dužnosti i licima zaduženim za čuvanje društvenog poretka ili licima koja ukazuju prvu pomoć. Najzad, nužna odbrana je prema Zakoniku države Njujork osnov isključenja krivične odgovornosti-navodi profesorka Cetinić u komparativnoj analizi koncepata instituta nužne odbrane u zakonima evropskih zemalja i SAD.

Navijanje javnosti da i mi dobijemo neko rešenje poput tog njujorškog, sve više je primetno kao i da se izmenama našeg Krivičnog zakonika na kojima se upravo radi, obuhvate i odredbe o nužnoj odbrani i nađu bolja rešenja, pre svega zbog toga što po sadašnjim na optuženičkoj klupi završe i ljudi koji su se očigledno branili od najstrašnijih napada.

Sudiće se i Sašku Bogeskom kome je optužnica sada i pravosnažna nakon što je potvrdio Viši sud, a nedavno i Apelacioni sud u Beogradu.

-Po nalaženju Apelacionog suda pravilno je zaključio prvostepeni sud da u konkretnom slučaju ima dovoljno dokaza da se osnovana sumnja da je okrivljeni Bogeski učinio krivično delo ubistva podigne na nivo opravdane sumnje koja je neophodan uslov za podizanje optužnice-kaže za Dnevnik Mirjana Piljić, portparol Apelacionog suda- Dokazi prikupljeni u predistražnom i istražnom postupku, po stavu suda, daju osnova za takav zaključak i iznošenje ove krivičnopravne stvari pred sud ne utičući time unapred na rešenje onih pitanja koja će biti predmet raspravljanja na glavnom pretresu.

Bogeski tvrdi, izričit je njegov advokat Zoran Agatonović, da je boreći se u svom stanu sa provalnikom Vladimirom Manićem, sve vreme postupao u stanju nužne odbrane, koja isključuje postojanje krivičnog dela.

-Ono što je, rekao bih od 2009 godine, ako ne i koju godine pre, simptomatično za tužilaštvo jeste da vodi jednu, rekao bih, ziherašku politiku- ne želi da preuzme odgovornost i da o institutu nužne odbrane reši samo kroz odluku o tome da li će podići optužnicu ili ne, nego tuži sve gde se neko poziva na nužnu odbranu. Jednostavno, prebacuju loptu sudu. Tako je bilo i u ovom slučaju. Prebačen je teret na sudeće veće, koje će silom zakona morati da odlučuje o tome da li je bilo nužna odbrane ili nije– kaže Agatonović– Pre nego što je potvrđena optužnica, više puta je Krivično vanraspravno veće (KV) vraćalo na dopunu istrage i nalagalo da se radi boljeg razjašnjenja u pogledu navoda Bogeskog o tome kako je sada pokojnom Maniću boreći se sa njim u svom stanu, u nužnoj odbrani nanosio povrede, i da veštak sudske medicine preciznije iznese svoje viđenje da li je to realno, odnosno o načinu nanošenja povreda. Tužilaštvo je, dodaje Agatonović, u dopuni istrage odredilo drugog veštaka sudske medicine u odnosu na onog koji se veštačeći prvi put izjasnio da je način kako je Bogeski opisao da je u borbi nanosio povrede nožem Maniću, ne samo moguć nego i vrlo verovatan.

-Drugi veštak sudske medicine je dao takoreći istovetan nalaz. Tužiocu to nije bilo dovoljno i tražio je da oba veštaka daju kombinovno veštačenje, a i u tom nalazu, oni su kako zajedno tako i svaki onom drugom, potvrdili takvo mišljenje. S obzirom da je veštačenje dalo pozitivan odgovor na ono što je KV veću smetalo u prvoj optužnici, iskreno me iznenađuje da je to veće po čijem nalogu je i rađena dopuna istrage, prihvatilo i potvrdilo optužnicu, a kasnije i Apelacioni sud. U tom smislu mene je iznenadilo da je ova stvar dospela u fazu suđenja-napominje Agatonović.

Ilija Radulović

Ilija Radulović

Dramu Saška Bogeskog, kao i nedavnu tragediju u Martonošu, advokat Ilija Radulović, bivši sudija, naziva „školskim, klasičnim slučajevima kad treba primeniti institut nužne odbrane“.

-To su očibodeći slučajevi nužne odbrane jer čovek ima pravo da uvek odbije istovremeni protivpravni napad u odnosu na sebe i na drugog ukoliko na taj način štiti najveće društveno dobro- čovekov život. U prvom slučaju je uzoran porodični čovek usred svog doma štitio sopstveni i živote članova svoje porodice od provalnika napadača. U drugom događaju u Martonošu, čovek je sprečio ubicu da ubija i da nastavi da ubija, i to je školski primer takozvanog proširenog ubistva, jer se ne zna gde bi se taj ubica zadržao, da li bi ubio još jednog ili sve one koji su bili prisutni- stav je advokata Radulovića- Veliki pesnik kaže: „Sve priroda snabdeva oružjem. Oštro osje odbranjuje klasje, trnje ružu brani očupati“. Ako jedna ruža ima pravo na nužnu obranu svojim trnjem, onda je potpuno prirodno da čovek ima pravo da brani svoj život i svoju imovinu. U onom što se u takvoj situaciji preduzima, nema društvene opasnosti nema suštinskog obeležja krivičnog dela.

Prema tome, nužna odbrana je društveno korisna i samo treba pravilno protumačiti smisao zakonskog teksta i naravno obustaviti vođenje krivičnog postupka u ova dva slučaja koja su sada aktuelna i poznata u javnosti, imajući, dakle, u vidu da su to školski primeri, zaista, kad se mora primeniti institut nužne odbrane– zaključuje Radulović- Ako čovek nije zaštićen u svom domu, nije zaštićen ni na fudbalskoj utakmici, niti u restoranu ili na trgu ili na ulici.

Milion ispod nule

Ilija Radulović smatra da je „to što se i u potpuno očiglednim slučajevima nužne odbrane na kućnom pragu, posle završene istrage dižu optužnice i vode sudski procesi, takođe jedan od pokazatelja u kakvom stanju je naše pravosuđe“.

Moram da kažem, a bio sam politički protivnik Josipa Broza Tita, a i žrtva, da to sudstvo u odnosu na današnje ocenjujem ocenom deset. Bio sam i politički protivnik Slobodana Miloševića, ali sudstvo u to vreme, ocenjujem u odnosu na današnje ocenom- devet. Današnje stanje u našem sudstvu, po mom mišljenju je katastrofalno i ja ga ocenjujem ocenom milion ispod nule-navodi Radulović

– U slučajevima ove dvojice ljudi koji su postupajući u nužnoj odbrani očigledno radili sve radi sprečavanja nastupanja društvenog zla i afirmacije društvenog dobra,po mom mišljenju podizanje optužnice nije društveno poželjno, jer to znači da je opravdana verovatnoća da je neko izvršio krivično delo. Optuženjem takvih ljudi podstiču se, stimulišu oni nečastivi ljudi, te nečastive, razbojničke, demonske sile društvene koje napadaju čak i tuđe domove. Inače, taj pomalo popustljivi, pomalo razblaženi i opušteni, pomalo relativizovani stav društva prema najtežim mogućim krivičnim delima, predstavlja slabost društvenu i ohrabrenje za one ljude koji iz raznoraznih razloga predstavljaju autentičnu društvenu opasnost u smislu izvšenja najtežih krivičnih dela protiv života i tela-upozorava Ilija Radulović.

Sudski veštak, psihijatar Branko Mandić u izjavi za „Dnevnik“ objašnjava da je kod ovakvih situacija, odnosno krivičnih dela, bitna procena veštaka da li se počinilac nalazio u posebno afektivnom stanju, afektu besa i afektu straha visokog intenziteta, što, napominje, svakako može da utiče na odluku suda i eventualnu kaznu.

-Generalno govoreći, veštačenja obično pokazuju izuzetno visok intenizitet straha za sopstvenu ličnost ili za članove porodice. Znači, kad je ugrožena vitalna egzistencija. U principu se radi o situacionim reakcijama. To su osobe koje su, da tako kažem, u psihijatrijskom smislu potpuno normalne, bez nekih znakova za poremećaj ličnosti, u najvećem broju slučajeva. Dakle jednostavno sve što preduzimaju je u cilju da odbiju napad i zaštite sebe ili članove porodice. Često se srećem sa takvim slučajevima, imao sam ih dosta u praksi, bilo da je reč o porodičnom nasilju ili o nekom sa strane- izjavio je psihijatar Branko Mandić.

Iz sudske prakse

Beogradski Apelacioni sud je, po podacima koje nam je omogućila Mirjana Piljić, među predmetima rešenim u poslednje vreme, imao i pet koji se odnose na slučajeve nužne odbrane. U odvojenim slučajevima, dvojica okrivljenih osuđeni su na šest godina i četiri zatvora zbog ubistva u prekoračenju nužne odbrane, uz odbijanje istovremenog protivpravnog napada, u stanju bitno smanjene uračunljivosti usled prepasti. Ukinute su prvostepene presude dvojici okrivljenih koji su bili oslobođeni optužbe za teško ubistvo prekoračenjem granice nužne odbrane, pa im se ponovo sudi i za to i delo neovlašćeno držanje i nošenje vatrenog oružja. Jednom okrivljenom je potvrđena oslobađajuća presuda jer je sud našao da delo za koje je okrivljeni optužen nije krivično delo već predstavlja radnju učinjenu u nužnoj odbrani.

Izvor: Dnevni list „Dnevnik“, Novi Sad

Prijatelji sajta