Advokat Aleksandar Cvejić: „Slučaj Šešelj“

 – Uznemirenje na svim stranama i, moram da kažem, sitno politiziranje u vezi sa tim čovekom na sve strane -kaže advokat Aleksandar Cvejić, komentarišući reakcije u široj javnosti povodom dve najnovije odluke Haškog tribunala u slučaju optuženog lidera Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, prve od pre šest meseci da ga posle 12 godina puste iz pritvora iz humanih razloga –teško narušenog zdravlja, i druge o kojoj se čulo početkom ove sedmice- da ima hitno da se vrati u Hag, iako mu još nije izrečena ni prvostepena presuda.

– Ono što sam primetio to je da su u ponedeljak svi kometarisali naprasno odluku koja se pojavila na sajtu Haškog tribunala da se Vojislav Šešelj vrati. Ne znam, pre svega, da li je na propisan način pisanim obaveštenjem dr Šešelj o toj odluci upoznat. To takođe podrazumeva i da li je država Srbija, koja je dala neke garancije, zvanično obaveštena o toj odluci tribunala. Dakle, govoreći o trenutku kad se informacija pojavila, ne vidim uopšte da su na bilo koji procesno validan način obavešteni optuženi i država koja bi trebala nešto da preduzima u tom smislu. Obaveštenje koje dobijamo preko televizije i komentar Florens Artman su, znate, s oproštenjem, vrlo daleko od zvaničnog. Ne razumem zašto se odmah odgovaralo na nešto što nije zvanično, ili bar nije zvanično uručeno, osim ako nije da se nekako zabašuri, da kažem, priča oko helikoptera i izveštaj koji se slučajno pojavljuje i najavljuje tog dana.

Ako uzmemo, recimo, da je tačna informacija o odluci tribunala što, opet, kažem, ja ne znam, onda tu postoje razne opcije. Pre svega prvo bi, sam, ajde da kažem, optuženi, morao, naravno ako to želi, a na to ga ne može niko naterati, da ode i da se javi Haškom tribunalu. Pošto je gospodin Šešelj rekao da on to neće uraditi, saglasno nekakvom sporazumu koji je ova država potpisala sa, da tako kažemo, „međunarodnom zajednicom“, onda država ima obavezu da praktično uhapsi i transportuje optuženog koji se sam ne javi u tribunal u Hagu. Kad kažem „potpisala neke sporazume“ to ide, da to tako formulišem, od dosta davno, ali svaka vlada koja dođe zatrčava se s bespogovornom saradnjom sa Hagom. Tu saradnju je počeo Milošević na sopstvenu žalost, nastavili su dosovci, produžio na jedan neverovatan način Vojislav Koštunica, na neki čudan pijedestal digao Tadić, a bogami i ovi nisu bili zgoreg da tako isto rade. Ali, što bi rekao naš narod, ima ona jedna poslovica koja kaže, otprilike, „posle sporazumevanja, nema kajanja“. Prema tome, sad izvolite izručujte. U pravnom smislu, ma šta ja o tribunalu mislio, postoji znači samo jedno: ako se optuženi ne odazove sam, država mora da ga praktično hapsi i izručuje. Na šta će to da liči sve i da li je to zaista neophodno, zaista mislim da ne treba. Po meni, u ovom slučaju trebalo bi da se fokusiramo samo na implikacije koje se tiču Šešelja, a one političke na drugu stranu. Međutim, ko je tog prvog dana gledao konferencije za štampu brojnih ministara i vladinih, da tako kažem, dužnosnika, videlo se da se to sagledava samo kroz eventualne političke implikacije pri čemu su se isticale izjave o destabilizaciji države, pojedine toliko oštre da je neko možda mogao da pomisli kao da u najmanju ruku u Hag treba da bude izručen premijer. Ja sam to tako razumeo, recimo, iz izjave gospodina Vulina, a ja baš nisam siguran da je to tako. Kad kažem političke implikacije, mislim i na neverovatno uplitanje hrvatske predsednice u unutrašnje stvari Republike Srbije i odnosa Srbije i Haškog tribunala. Ne vidim na koji način je tu nama potreban posrednik u vidu sveže izabrane predsednice susedne države, ili bilo koje druge države. Premijer Hrvatske Milanović je takođe dao jednu izjavu u svom stilu, onako poludiplomatsku. Iz njegove izjave bi se, međutim, moglo iščitati nešto što se nikad ne iščitava iz drugih izjava da bi ponekad možda mogla pretpostavka nevinosti da postoji i kad se tiče osobe koja nije hrvatski general. U svakom slučaju, dakle, političke implikacije na jednu stranu. Osnovni problem je ,međutim, ne ono što Florens Artman na jedan zapanjujuć način, na jeziku sličnom srpskom ,tvrdi, a to je da je sramota što gospodin Šešelj još nije osuđen, već je sramota to što 12 godina nema presude. Ne vidim da ta presuda mora da bude osuđujuća. Za 12 ili 13 godina vučenja nekog postupka, za arčenje neverovatne svote novca, treba samo videti koliko su para koštali istražitelji, sudije, saradnici, raznorazni koji su prošli kroz taj tribunal samo u postupku protiv dr Vojislava Šešelja, izaći ćemo na nenormalnu cifru. A ,rezultat- nikakav. Rezultat je sramotan po pitanju međunarodnih pravnih standarda i tvrdim da ne postoji afrička zemlja u kojoj je ovako nešto moguće, a nama se to servira kao vrhunska institucija,koja umalo da nas uvede u 22. vek, u smislu prava.

Povodom prethodne odluke Haga da Šešelja puste iz pritvora u kojem je bez presude proveo 12 godina, takođe je komentarisano da je bila sračunata na destabilizaciciju političkih prilika u Srbiji?

-Znate šta, čovek zaista mora da se zabrine za stanje duha i svesti onih ljudi, a ja sam malopre citirao jednog od njih koji se naročito tu ističe, koji s jedne strane tvrdi da je destabilizacija države što je neko pušten posle 12 godina iz pritvora, pa je onda nova destabilizacija države što se sad vraća u pritvor. Pretpostavljam da će destabilizacija države biti i ako bude oslobođen, a bogami će biti destabilizacija i ako bude osuđen. Kako god čovek da pogleda, najbolje bi bilo, izgleda, da ga nema. Još se jedna stvar uporno zaboravlja i ne pominje, a to je da je Vojislav Šešelj, mislim, jedini koji je u Hag otišao sam, s muzikom i već s onim narodnim veseljem, kako je to bilo u februaru 2003. kad je on tamo otišao. Prema tome, niko nije pominjao da je tad destabilizovao državu. A onda su to na jedan dosta beslovesan i bezobrazan način zvali dobrovoljna predaja. Pa valjda se predajete nekom neprijatelju, ne predajete se sudu, vi se sudu javljate. Dakle, od njega se i sad očekuje da se javi sudu dobrovoljno, iako kad je poslednji put otišao dobrovoljno, ta njegova avantura trajala je 12 godina bez ikakvog rešenja, a na sramotu onih koji su ga tamo držali. To je samo jedna u nizu nezakonitosti i neverovatnih stvari koje u stvari ubijaju bilo kakvu ideju o mogućnosti, da kažem, nečega što se zove međunarodni pravni standard i međunarodni visoki pravni standard. Ovo ne liči ni na šta. Dakle, pretpostavka nevinosti u njegovom slučaju ne postoji, obavezan pritvor, po svemu sudeći, kod njega postoji, i uznemirenje na svim stranama i , moram da kažem, sitno politiziranje u vezi sa tim čovekom na sve strane, a najglasnije su,pa, ajde da kažem, visoki funkcioneri Repubike Hrvatske, za koje mi uopšte nije jasno kojim se to povodom tu mešaju.

Čini li se vama da se širi nekakav odijum kao da bi Vojislav Šešelj trebalo da bude doživotno u haškom pritvoru?

-Otprilike , između redova, to i jeste. Šta će biti, ako se on sada vrati i onda ponovo sudsko veće donese istu odluku pa on opet bude pušten? Dokle više ta destabilizacija? Pre šest meseci Haški tribunal je učinio jednu neverovatnu stvar, ukinuo je pritvor ili kako se to kaže, Šešelj je pušten na privremenu slobodu. Sad čekamo da vidimo šta je sledeće, da li postoji i privremena osuda.

Šta biste ,u vezi ove situacije, savetovali Vojislavu Šešelju, kad bi Vas o tome pitao?

-Što se tiče saveta nekog koji bih ja mogao da dam Vojislavu Šešelju, on je ipak doktor prava , znači, ja sam običan advokat, prema tome u tom smislu moj mu savet ne znači ništa. Ono što je smatram to je da neko ko se borio tolike godine na jedan način apsolutno nema pravo pre svega prema sebi da se sada bori na drugi način. To možda nije najpametnije ali jeste najčasnije za njega.

Sve mi se nekako čini da su postojale struje i u Srbiji i u Haškom tribunalu i u međunarodnoj zajednici i u Republici Hrvatskoj za koje je najveće iznenađenje u stvari što izgleda doktori nisu bili sasvim u pravu po pitanju stanja zdravlja Vojislava Šešelja kada je on pušten.

Mediji proteklih pola godine i nisu pokazivali naročito interesovanje za Vojislava Šešelja. Po vama, da li to pokazuje da on ni kao političar ni kao ličnost više nije interesantan ovdašnjoj javnosti?

-Srpska javnost ne postoji. Srpska javnost je prilično preparirana, njoj se serviraju dirigovane informacije iz kojih inteligentan čovek ne može ništa da zaključi, a kamoli, ajde da kažem, prosečan konzument tih medijskih sadržaja. Prema tome, u naše medije, morate mi to oprostiti, ja se ne uzdam.

Šta je s aspekta prava, vama najupečatljivije u vezi haškog postupka Šešelju?

-Izmišljanje novih pravnih instituta, izbegavanje omogućavanja okrivljenom da koristi postojeće, sumrak međunarodnog prava i rušenje svih postojećih pravnih standarada. Vojislav Šešelj je na jedan specifičan način morao da ostvari za sebe, kao doktora prava, ono pravo koje se priznaje svakom šloseru koji je dopao Haškog tribunala, a to je da se brani sam. Dakle, njemu je to bilo zabranjeno i on je morao štrajkom glađu da izgura to svoje pravo. Kao jedan od advokata koji je učestvovao u , uslovno rečeno, protestnim konferencijama za štampu, tim povodom, mogu da kažem da je to jedna od najgorih stvari koja se desila u celoj toj priči oko Haškog tribunala. Bilo je tamo svega i svačega, advokata ovakvih i onakvih, ali čoveku koji je hteo da se brani sam, a posebno da je doktor prava, nisu nametali branioce. Njemu su i to pokušali. Kada je i to morao ostvaruje dugačkim i ubitačnim štrajkom glađu, ja ne znam šta bi morao da uradi da bude pušten iz pritvora.

J.J.

Prijatelji sajta