Advokat Vladimir Gajić: „Ukoliko ne budemo sprečili da Srbija postane afrička kolonija, možemo, nažalost, da budemo generacija koja će da zakuca ekser u bilo kakvu budućnost ove nacije“

Foto: Youtube-Tribina Narodne stranke :“Otpor kapitulaciji“

Izvor: Tribina Narodne stranke :“Otpor kapitulaciji“
 (učesnici Vladimir Gajić, Slobodan Doklestić, Jovica Todorović)

Advokat Vladimir Gajić: „Sa narodom kome je oduzeta moć da sudi, da rasuđuje i da misli, možete da radite šta hoćete. To je, nažalost, stanje kojim je danas inficirana Srbija“

Gajić: Ciceron je rekao:„Nacija može da preživi budale, pa i one najambicioznije, ali izdaju iznutra- nikako“

-Citiraću jednu misao koja je stara preko dve hiljade godine, a koja se savršeno odnosi na naš današnji trenutak: „Nacija može da preživi budale, pa i one najambicioznije, ali izdaju iznutra- nikako. Neprijatelj pred vratima manje je strašan jer je poznat, i on nosi svoju zastavu otvoreno, dok se izdajnik kreće slobodno među onima unutar gradskih kapija, njegov lukavi šapat širi se svim ulicama i čuje se čak u kuloarima senata. Takav izdajnik nam se ne pojavljuje kao izdajnik; on priča glasom koji je žrtvama blizak i prijatan, njegovo lice i način odevanja slični su njihovom i on oživljava onu pokvarenost koja leži duboko u srcu svakog čoveka. Izdajnik razara dušu nacije, on radi skriveno i neznano u noćnoj tmini, podrivajući same temelje grada. On širi zarazu u delu politike sve dok ona njegovoj bolesti ne podlegne. Manje bi trebalo da se plašimo ubice, izdajnik je kuga“. Ovo je o izdajniku rekao Marko Tulije Ciceron, jedan od najvećih govornika i pravnika rimskog doba…

-Kad govorimo o nekoj političkoj situaciji u Srbiji, mislim da treba imati u vidu da će narednih godina, ove i sledeće sigurno, samo tri teme u najvećoj meri, u najvećem partitetu uticati na dnevnopolitički život u Srbiji: to je pitanje Kosova i Metohije, drugo pitanje su ove sankcije prema Rusiji i rat u Ukrajini, i treće je ovo što simbolički zovemo- „Rio Tinto“, a nije samo „Rio Tinto“, to su tri povezane stvari koje sve zajedno ako uspeju na štetu Srbije, definitivno će pretvoriti Srbiju u jednu afričku koloniju. Mi možemo, nažalost, da budemo generacija, ukoliko to ne budemo sprečili, koja će da zakuca ekser u bilo kakvu budućnost ove nacije. Da bi to sprečili nisu dovoljne opozicione stranke, neophodno je da se tome priključi, pre svega intelektualna elita koja bi mogla da izvrši uticaj i na narod, i naravno crkva bez koje narod ne može izgleda da ustane na noge.

Jedan od najblistavijih umova dvadesetog veka bila je čuvena jevrejska filozof Hana Arent, ona je jedanput rekla, govoreći o autoritarnim i diktaktorskim režimima i njihovoj propagandi, da nije cilj njihove propagande da ljudi poveruju u njihove laži, nego je cilj da prestanu da veruju u bilo šta. Sa narodom kome je oduzeta moć da sudi, da rasuđuje i da misli, možete da radite šta hoćete.

Gajić: Dokaz da od nezavisnog pravosuđa nema ništa je hapšenje novinara Zlatanovića zbog „verbalnog delikta“

-Podsetiću vas na jedan primer koji je svež, kome smo svedoci poslednjih nedelju dana i koji najbolje govori kao nekakav verodstojni dokaz, da od nezavisnog pravosuđa nema ništa, a to je slučaj hapšenja novinara Dejana Petra Zlatanovića, urednika informativnog portala „Srbin info“, i nekoliko drugih mladih ljudi koji su uhapšeni i koji se procesuiraju direktno na osnovu „verbalnog delikta“. To je inače sintagma za zloglasno krivično delo „neprijateljske propagande“ iz čuvenog člana 133. Krivičnog zakonika koji je važio u bivšoj Jugoslaviji pa i Srbiji u vreme komunizma, koji je otprilike glasio da odgovara krivično onaj koji zlonamerno i neistinito prikazuje društveno- političke prilike u zemlji. Ne samo da niste smeli da govorite, na osnovu te odredbe zakona, nego niste smeli ni da mislite. Danas, četrdeset godina kasnije, ljudi su procesuirani zbog svoje reči koju su izrekli na jednom skupu koristeći pravo slobode govora, slobode mišljenja i pravo na javno okupljanje.

To je , nažalost, stanje kojim je danas inficirana Srbija koja izgleda još uvek veruje da je vlast, koja je ovde direktno inaugurisana uz pomoć onih koji su sponzori secesije Kosova od Srbije, da je većina naroda, tih dva miliona i nešto hiljada koliko glasa za Vučića na predsedničkim izborima, u toj meri u zabludi da glasaju za njega zato što veruju da je on zaštitnik države i nacionalnih interesa. To je ono što je naša najveća tragedija. Pri tome u tome ima i ogromnu pomoć. Otvoreno ću da kažem, znači, pored njih i njihovih koalicionih partnera koji su na vlasti, da ima nekoliko stranka koje su opozicone koje mu direktno u tome pomažu. Recimo, ove stranke koje su kao za taj stav da ne dolazi u obzir da se daju bilo kakvi, u tom državnom smislu, ustupci takozvanom Kosovu, a s druge strane se zalažu, kako kaže potpredsednik jedne od tih stranaka, da je trebalo već juče da se uvedu sankcije Rusiji. Znači, samo potpuni analfabeta u političkom smislu ne razume da je pitanje naše snage i argumentacije da održimo Kosovo i Metohiju u sastavu Srbije u direktnoj povezanosti sa moći koju ima Rusija u Savetu bezbednosti da spreči njihov ulazak u Ujedinjene nacije. Kad ste država koja nije u Ujedinjenim nacijama onda niste država, objektivno niste. To je karta na osnovu koje postajete država ili niste država, to je glas kojim mi ne raspolažemo nego raspolaže Rusija kao član Saveta bezbednosti. Sada zamislite kada bi u ovakvoj eskalaciji sukoba, kakav je danas u Ukrajini, mi potegli za tim sankcijama, a sankcije su direktan instrument rata. Kada nekom koji se sada nalazi u ratu pravom, uvedete sankcije, vi ste preduzeli jedan instrument koji je ratni u odnosu na tu državu. Kako posle toga možete da očekujete da oni iskoriste sutra, ukoliko bude neophodno, svoj glas da zaštite vašu državnu teritoriju i naravno nacionalni identitet kad je Kosovo i Metohija u pitanju, za Srbe? Znači, svako koga čujete da se zalaže za uvođenje sankcija Rusiji, on se zalaže i da izgubimo Kosovo, tu nema nikakve dileme, tu nema nikakve priče. Te jeftine, ja ću da kažem otvoreno, izdajničke priče, kako će da odu investitori, kako će da nam uvedu vize, i kako predsednica Brnabić, premijerka, kaže: „Zamislite da ne možemo da idemo na skijanje u Austriju, ili da ne možemo da idemo u šoping u Italiju“, eto zamislite šta se to stavlja na tas da bi prelomili na tu stranu. Ne znam koliko vam je poznato, koliko pratite to, Vuk Jeremić je nekoliko puta o tome u javnosti govorio- niti vize mogu da nam uvedu, niti ekonomske sankcije mogu da budu uspostavljene Srbiji, iz prostog razloga što je mehanizam odlučivanja u Evropskoj uniji takav da je za takve stvari potrebna jednoglasnost, saglasnost svih 27-28 država koliko ih ima, a to je u ovom slučaju nemoguće jer ima najmanje pet država, a mislim da sada ima i više, koje to ne bi dozvolile, zato što je u pitanju Kosovo i Metohija, zato što je u pitanju teritorijalni integritet Srbije, to su pet zemalja Evropske unije koje nisu priznale Kosovo. Znači, ni jedna ni druga stvar ne može da se dogodi. Pretnja da će da povuku investicije je u toj meri jedan deo te lažne propagande, jer on podrazumeva i te privatne kompanije koje dolaze iz zemalja gde postoje određene uspostavljene vrednosti već pedeset, sto, pa i dvesta godina, da neki centralni komitet iz Brisela s njima rukovodi i odlučuje umesto njih, da li će one negde da investiraju svoj novac ili će da se povuku. To je takođe nemoguće, oni su ovde došli zato što su im odgovarali uslovi da razvijaju svoj biznis i otići će kad im više ti uslovi ne budu odgovarali. Jedan ekonomista mi je objašnjavao i kaže; „pa, mi kad bi uveli sankcije i kad bi dobili od Rusa tržišnu cenu gasa, nas bi ovi strani investitori napustili jer više nije jeftina proizvodnja u Srbiji, jer je jedan od razloga što su došli- jeftni energenti. Znači, ti neprijatelji Srbije, ne samo spoljni nego i ovi u unutrašnjosti, a možete ih videti svaki dan, oni su konstantno u dejstvu, to je jedna dobro organizovana i dobro plaćena agentura. Ako pogledate medije, znači, kada su u pitanju ove glavne stvari, nema nikave razlike. Nikakve razlike u propagandi, recimo, da se uvedu sankcije Rusiji, ili da se podrži Vučić u kao ovom klizanju ka potpunoj konvalidaciji Briselskog sporazuma, između njih i nema. Tu ne postoji razlika. Zbog toga se vraćam na onaj citat Hane Arent, to je poenta- da se ljudi totalno slude i da prestanu da veruju u bilo šta.

Prema nama koji kao stranka imamo stav koji imamo, i drugim strankama koje se zalažu za slične stvari, na isti način se vodi propaganda. Nas nazivaju „lažnim patriotama“. Na osnovu čega „lažnim“- to se ne zna….

Na Kosovu i Metohiji, Srbi već više od dvadeset godina žive u getu. To je jedini međunarodno pravno legalizovani geto u Evropi u kojem živi jedan stari evropski narod u prisustvu te Evrope, u prisustvu Amerike, i uz njihovu podršku.

Kako je do toga došlo?
Moje viđenje je da mi danas živimo u jednom istorijskom paradoksu, on se očitava u tome da Evropa i Amerika, te, da kažem, stare tradicionalne demokratije, danas na teritoriji one biše SFRJ podržavaju nasleđe Josipa Broza Tita i njegove Komunističke partije, tu ustavno pravnu arihtekturu koju je on kao lider te stranke uspostavio u bivšoj Jugoslaviji, a istovremeno, ako napravite komparaciju, na istoku gde se sada vodi rat, oni na isti takav način podržavaju nasleđe i ustavno pravnu arhitekturu koju su uspostavili Lenjin i Staljin. To je jedan strašan paradoks vremena u kojem mi živimo: i tamo i ovde žrtva je najveća narod, tamo Rusi, ovde Srbi, koji su, da ne idemo dalje u istoriju, napravili i jednu i drugu tu državu.

O francusko nemačkom predlogu sporazuma za Kosovo i Metohiju

– On se zove „non pejper“ dokument zato što su to dva lista papira na kojima nema ni naslova i ima radni naslov, nema nikakvih potpisa, pa koji god da pokažu mogu da kažu nije taj. Eto koliko je to poigravanje sa državom. Ali svejedno, Vučić je pre neki dan u Minhenu na onoj bezbednosnoj konferenciji rekao da mi krećemo u implementaciju tog sporazuma, koji niko živi nije video i koji će verovatno u nekoj konačnoj verziji da bude malo poboljšana varijanta u odnosu na ovu koja je puštena kao plovak u javnost, pa će nama da se čini kako se on tamo viteški sam izborio, nije spavao 24 sata, za neke kao ustupke Srbiji.

Naravno da Srbija danas ima veoma malu moć. Ne mislimo mi da bi državna vlast mogla da napravi nekakav ogroman preokret… Ali ova generacija može makar to da uradi da ne izgubi to zauvek. S obzirom da i dalje, a to je zbog toga što ne može na drugačiji način pravno da se reši, od Srbije zavisi da li će oni postati država u pravom smislu te reči, Srbiji ostaju na raspolaganju samo pravni argumenti. Pravni argumenti su svi, i kad je u pitanju unutrašnje i kad je u pitanju međunarodno pravo, na strani Srbije, nema nikakve dileme. Srbija treba samo toga da se drži da čeka neka bolja vremena i da se bolje organizuje… Stoji u onoj deklaraciji koju smo mi potpisali letos, ona ne podrazumeva, kao što se nama potura, nikakav rat, ona podrazumeva da imate jedan cilj, pa neka se ostvari neka generacija iza nas, za sto godina, za dvesta, ali važno je da mi to ne upropastimo zauvek.

Prijatelji sajta