Borba Vuksanovića za dom: „gubitak doma najekstremniji [je] oblik mešanja u pravo na poštovanje doma“- Evropski sud

Untitled (2)

Foto: Skrinšot Jutjub

Borba Vuksanovića za dom:

„…gubitak doma najekstremniji [je] oblik mešanja u pravo na poštovanje doma- Evropski sud (Ćosić protiv Hrvatske )

Četvoročlanoj porodici Vuksanović iz Beograda naloženo je izvršnim sudskim rešenjem da napuste kuću, svoj dom u koji su uložili sve, a 2000. godine, kad se zbog ruiniranosti kuća urušila, podigli i bukvalno novu, na temeljima stare .

U kući porodica živi osamdeset godina , pričaju Vojislav i Marko, peta generacija od 1930-ih kad su se njihovi čukundeda i čukunbaba po majci, Krsta i Živana, s decom doselili u tu kuću kao stanari tadašnje vlasnice, udove bez dece, koja je živela sama u manjoj kući u istom dvorištu, do smrti.

Krstina i Živanina ćerka, Vojina i Markova prababa Milica, udajom dovodi u kuću svog mladoženju Milana, koji je, kako tvrde njihovi praunuci, od opštine dobio stanarsko pravo i ceo život je proveo tu.

Da li će četvrta i peta generacija Vuksanovića; Voja, Marko i njihovi roditelji, koji su takođe imali stanarsko pravo, završiti na ulici?

Sudska odluka, doneta po tužbi pravnih naslednika davnašnje vlasnice kuće, pre nekoliko godina, kojom je naloženo iseljenje Vuksanovića, postala je pravosnažna i izvršna.

Pogledajte Vojinu i Markovu priču objavljenu na Jutjubu.

USTAV REPUBLIKE SRBIJE

Član 3.
Vladavina prava je osnovna pretpostavka Ustava i počiva na neotuđivim ljudskim pravima

Član 18.
Ljudska i manjinska prava zajemčena Ustavom neposredno se primenjuju.

Član 19.
Jemstva neotuđivih ljudskih i manjinskih prava u Ustavu služe očuvanju ljudskog dostojanstva i ostvarenju pune slobode i jednakosti svakog pojedinca u pravednom, otvorenom i demokratskom društvu, zasnovanom na načelu vladavine prava.

Član 21.
Pred Ustavom i zakonom svi su jednaki.

Član 22.
Svako ima pravo na sudsku zaštitu ako mu je povređeno ili uskraćeno neko ljudsko ili manjinsko pravo zajemčeno Ustavom, kao i pravo na uklanjanje posledica koje su povredom nastale.
Svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije.

Član 58.
Jemči se mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona.
Pravo svojine može biti oduzeto ili ograničeno samo u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona, uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne.

EVROPSKA KONVENCIJA ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA

Član 8
1 Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.
2 Javne vlasti neće se mešati u vršenje ovog prava sem ako to nije u skladu sa zakonom i neophodno u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbednosti, javne bezbednosti ili ekonomske dobrobiti zemlje, radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

OSNOVNI ZAKLJUČCI EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA O PITANJU OPRAVDANOSTI ISELJENJA (preuzeto sa zvaničnog sajta Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Evropskim sudom za ljudksa prava)

Ćosić protiv Hrvatske, § 22

„…gubitak doma najekstremniji [je] oblik miješanja u pravo na poštivanje doma. Svaka osoba izložena riziku miješanja takve važnosti treba u načelu imati priliku da razmjernost i razumnost mjere bude utvrđena od strane neovisnoga suda, u svjetlu mjerodavnih načela iz članka 8. Konvencije, bez obzira na to što prema domaćem pravu njegovo pravo biti u stanu treba prestati.“

Bjedov protiv Hrvatske, § 66

„Svakoj osobi kojoj prijeti rizik od miješanja u njezino pravo na dom, načelno trebalo biti omogućeno da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost mjere s obzirom na mjerodavna načela sadržana u članku 8. Konvencije, neovisno o tome što ta osoba nema, temeljem domaćeg prava, pravo stanovati u stanu“.

Orlić protiv Hrvatske, § 69

„U okolnostima u kojima nacionalne vlasti, u svojim odlukama kojima je naloženo i potvrđeno iseljenje podnositelja zahtjeva nisu dale nikakvo objašnjenje ni iznijele nikakve tvrdnje koje bi pokazale da je iseljenje podnositelja zahtjeva bilo nužno, legitiman interes države za kontrolomsvoje imovine dolazi iza prava podnositelja zahtjeva na poštovanje njegovog doma.“

Škrtić protiv Hrvatske, § 35-36

„Nacionalni su se sudovi stoga ograničili na zaključak da stanovanje podnositeljice zahtjeva nijeimalo pravnog temelja, no nisu dodatno analizirali razmjernost mjere koja bi se trebala primijeniti protiv podnositeljice zahtjeva, odnosno njezino prisilno iseljenje iz stana u kojem živi od 1991.godine.
Ne ispitavši prethodno navedene tvrdnje, nacionalni sudovi podnositeljici zahtjeva nisu omogućili prikladnu postupovnu zaštitu. Postupak donošenja odluka koji je doveo do miješanja utakvim okolnostima nije bio pošten i nije omogućio dužno poštovanje interesa koji su podnositeljicizahtjeva zajamčeni člankom 8. (vidi, usporedno, Ćosić protiv Hrvatske; Paulić protiv Hrvatske; Orlićprotiv Hrvatske; i Bjedov protiv Hrvatske, sve prethodno citirano).“

Prijatelji sajta