Jolović: Troškovi postupka ogromni,okrivljeni proveli više od decenije u pritvoru

PREDMET „STEČAJNA“ – DRUGA STRANA

Presudom objavljenom 18.februara, koju je Apelacioni sud u Beogradu doneo u postupku protiv Gorana Kljajevića, bivšeg predsednika Trgovinskog suda u Beogradu i još trideset troje poslovnih ljudi, pravosnažno je oslobođeno dvadesetoro okrivljenih, čime je za više od polovine konačno stavljena tačka na proces pokrenut još sredinom aprila 2006 godine.

Više od desetoro okrivljenih koji su prvostepenom presudom Specijalnog suda u Beogradu, izrečenom 15. maja 2013, bili osuđeni po različitim optužbama u vezi GP „Rad“, trgovinskog lanca „Ce market“, „Poštanske štedionice“, kompanija „Komel“ i „Enegokontakt“, u obuhvaćenom periodu od 2002. do 2006 godine, idu na novo suđenje, jer su ukinute prvostepene osuđujuće presude.

Okrivljeni advokat Nemanja Jolović, koji je kao bivši pravni zastupnik „Ce -marketa“, sada ukinutom presudom bio oglašen krivim i osuđen na dve i po godine zatvora, po optužbama da je „pomagao sudijama Goranu Kljajeviću i Delinki Đurđević u kršenju zakona“, smatra da je ovo proces koji će mnogo koštati državu jer će svim oslobođenim optužbi morati da plati odbrane, sudske troškove i odštete za vreme neosnovano provedeno u pritvoru.

 Po proceni Jolovića, okrivljeni u ovom procesu, a većina ih je bila u pritvoru, možda su proveli svi ukupno, kad se sabere, u pritvoru i petnaestak godina. Bilo je blizu 400 dana suđenja,koliko su tokom glavnog pretresa osim okrivljenih i , naravno, sudija, u sudnici proveli advokati odbrane, sudski pomoćnici, a bile su angažovane i prateće službe.

 -Kada bi tužioci mnogo ozbiljnije vodili računa o sudbini ljudi, kada ne bi podlegali dnevnoj politici, kada bi se profesionalno odnosili prema poslu, bilo bi mnogo manje optuženih, ali kvalitetno optuženih, a kada kažem kvalitetno optuženih, mislim optuženih na osnovu dokaza , a ne na osnovu konstrukcija. Optužbe na osnovu konstrukcija proizvode neverovatnu štetu, prvo za ljude koji se neosnovano optuže, a potom i za državu, jer će morati da snosi troškove, kako po osnovu neosnovanog lišenja slobode tako i za troškove krivičnog postupka i odbrane. Recimo, u ovom konkretnom predmetu u odnosu na jednog od okrivljenih od čijeg gonjenja je tužilac odustao u završnoj fazi, samo troškovi odbrane su iznosili više od 13 miliona dinara ili oko 130 000 evra po tadašnjem kursu-kaže advokat Nemanja Jolović- Da ne govorim o šteti koju je ta osoba pretrpela zbog toga što je oko dve godine provela u pritvoru, koju država takođe treba da plati.

Po tvrdnji Jolovića, prvostepeni sud u konkretnom slučaju nije u samoj presudi rešio o troškovima sudskog postupka koji je do dana presuđenja trajao punih sedam godina, već je naveo da će o tome biti doneto posebno rešenje.

Postoji, naglašava Jolović, osim neposredne materijalne štete, daleko širi opus štete.

 -Pokretanjem postupka protiv 48 osoba, uglednih ljudi, počev od predsednika jednog suda, sudija, advokata. Optužen je veliki broj direktora preduzeća, vlasnika firmi, koje su posle njihovog hapšenja ostale obezglavljene pa je veliki broj ljudi ostao bez posla. To je novi aspekt štete. Procesuiranje bez osnova ugrožava ugled ljudi protiv kojih se pokrene takav postupak, a kad se posle dugog trajanja okonča oslobađajućom presudom, vidi se po raznim reakcijama na društvenim mrežema podeljenost javnosti gde deo misli da su okrivljeni nešto iskoristili,ali, apsolutno nije to, već jednostavno Tužilaštvo nema kvalitetne dokaze za ono što tvrdi. Postoji i nematerijalna šteta koja je neprocenjiva i po ugled države. Recimo, imate u ovom predmetu situaciju da tužilac tuži advokata zbog toga što je podneo neki akt sudu, što je posao advokata kada zastupa, tuži ili brani, pa su za ovaj postupak bile su zainteresovane i međunarodne asocijacije advokata. Velika je nematerijalna šteta svakog okrivljenog zbog linča kome su svi bili izloženi u sredstvima javnog informisanja, jer se mesecima i godinama na naslovnim stranama, u udarnim emisijama o okrivljenima govorilo kao o „stečajnoj mafiji“. Sada, posle linča optuženih devet godina, koji su odmah na pravdi boga bili „osuđeni“, dok još nisu mogli ništa da kažu u svoju odbranu, da kažu da nisu krivi, neprimereno tiho izveštava se o presudi kojom je potvrđena prvostepena u oslobađajućem delu, a ukinuta u osuđujućem.

Slučajevi poput ovog kad se uništava ugled ljudi, zaista mogu da poljuljaju poverenje građana u državu. Ovde je jedan čovek koji je napravio državi neviđenu štetu, okrivljene u ovom postupku, krstio kao „stečajne mafijaše“ i to dva dana pre nego što je postupak i pokrenut, a ovaj postupak, inače, nema ama baš nikave veze sa stečajevima. Govorim konkretno o Mlađanu Dinkiću za koga mislim da je uništio srpsku privredu i da je uništio srpsko bankarstvo jer je u jednoj noći 2. januara 2002.godine, zatvorio četiri najveće državne banke čime je hiljade radnika ostalo bez posla, a otvorio je širom vrata stranim bankama koje su ovu srpsku sirotinju ogulile kroz navodno jeftine kredite. On je deset godina vodio finansije zemlje Srbije, uništio je Službu društvenog knjigovodstva, najregulatornije telo za kontrolu para i napravi poreski haos u zemlji Srbiji. Problem je ovde što se nikada krivac ne imenuje nego taj krivac baca drugima prašinu u oči raznim konstrukcijama da bi on ostao nedodirljiv.

Kada bi neko hteo da napravi ozbiljnu analizu svega ovoga, o šteti od neosnovanih postupaka videlo bi se da je šteta neprocenjiva, pre svega za državu, za ugled države, za ugled pravosuđa, a da i ne govorimo o ugledu ljudi koji su bili neosnovano optuženi.

Zbog etiketa „mafija“ koji je u javnosti lepljen brojnim predmetima i okrivljenima, ispala je Srbija najmafajaškija zemlja, a da niko ne zna definciju mafije-zaključuje Nemanja Jolović

Prijatelji sajta