Mogu li se ispraviti nepravde privatizacije

Iako je privatizacija u Srbiji  od 2001 i donošenja novih propisa, pogotvo u prvih nekoliko godina, pokazala svoje strašno naličje u  razvalčenju društvene i državne imovine, uništenim preduzećima i masi građana koji su ostajali bez posla i perspektive, a malobrojni preko noći i egzotičnih destinacija kojekako postajali bogataši, nisu primetni potezi kojima bi se taj ogroman problem doveo na teren pravičnosti. Kao da niko to zapravo i ne želi da dira, već čini se, uz  gromoglasnu kritiku, sve se tiho zatvara i zakucava na različite načine ko je šta zgrabio, po principu –mir mir, niko nije kriv. Može li se proces privatiacije  posle svega  ipak dovesti u neko stanje pravičnosti pitanje je koje više niko i ne postavlja,a  građanima stalno izmiče rešenje rebusa – kako iz mase, tužilac izvuče neki slučaj i kaže da je tu bilo nezakonitosti,a  ostalo -mrtvo more.

-Privatizacija je-kaže bivši tužilac Aleksandar Milosavljević- rađena krajnje nakaradno , ali  ako se stvar posmatra čisto pravnički, tužilački, bojim se da neće biti mnogo posla za optuženje. Zašto? Pravila privatizaciona  doneta su nakaradno  i ljudi koji su učestvovali u privatizacijama su ih koristili , a nisu kršili ta pravila. Da bi nekoga tužili morate imati da je prekršio pravila. Vrlo često ćete da videti  u svim tim postupcima gde je očigledno da je čovek vrlo jeftino kupio neku stvar, zato što je, recimo,  u sred Beograda postojalo zemljište koje je po detaljnom urabanističkom planu bilo predviđeno za industriju, a kada ga je kupio kao industrijsko, izdejstvovao je prenamenu tamo negde pa je to postalo gradsko građevinsko zemljište i automatski mu je udesetostručio cenu, u najmanju ruku. Znači on nigde nije prekršio nikakva pravila, a vi jurite njega, a ne onoga ko je dozvolio da se proda kao industrijsko zemljište koje očigledno ne može da bude industrijsko. Uvek gađamo pogrešne mete. Tvrdim da u postupcima privatizacije ima prekršaja, ima stvari koje nisu dobro urađene, ali ni prineti onome o čemu se sada govori. Videćete to kroz sudske postupke. Banke su privatizovane, banke su upropaštene. Postoji masa nelogičnosti u ovom sistemu.

Doktor krivičnog prava  Nedeljko Jovančević smatra da je sigurno  da je privatizacija vršena nepravilno, nepravično jer je iz jednog samoupravnog socijalizma gde su svi ljudi  i u tadašnjoj društvenoj imovini  imali neki udeo i garantovani  interes,  data u bescenje ili pod čudnim okolnostima prodata.

-Iako je to učinjeno po nekakvim važećim zakonskim propisima , ne bi ništa štetilo da se mnoge privatizacije obnove i da se to pokuša dovesti u neki red koji bi imao  taj predznak pravičnosti i odgovornosti prema svojim građanima-zaključuje Jovančević.

Zoran  Jakovljević, takođe bivši tužilac, ne vidi nikavu slučajnost  u lošim zakonima koje je  posle  5. oktobra  2000.  donela vlast DOS-a.

-Tadašnja nova vlast je pokazala da je njihova želja bila, ne da uspostavi demokratski sistem, već da uspostavi sistem koji će omogućiti enormno bogaćenje jednog uskog kruga ljudi, pri čemu su određeni oligarhijski i finansijski krugovi uvideli svoju šansu. Oni su , naprosto, koristeći poluge vlasti donosili zakone koji su najlakše omogućavali enormna bogaćenja, a time i bezočnu pljačku Srbije. Problem treba tražiti u tom tadašnjem vrhu države. Tužioci u takvoj situaciji praktično nisu mogli više da urade, ali su i oni bili slepi izvršioci takve politike –smatra Zoran Jakovljević.

Prijatelji sajta