IZVOR: Bez bezcenzure.rs – podkast Emira Kusturice
“Nakon moje reakcije na kopanje litijuma, neka fantomska sajt organizacija ili neka organizacija koja ima svoj sajt, objavila je praktično moj nadgrobni spomenik, saopštio je proslavljeni režiser Emir Kusturica u svom podkastu na “Sputnjiku”, ističući da na to “nije regovao predsednik Srbije”, te da “nije reagovalo ni tužilaštvo”.
-Ne mora da znači da je on direktno uključen u to ali, kako rekoh, ćutao je- rekao je Kusturica.
“Jedina ohrabrujuća stvar u svemu tome je što mi ne znamo kad tako objavljuju čovjekovu osmrtnicu, odnosno nadgrobni spomenik, po kojem su to kalendaru računali. Srećna okolnost je da ti kalendari kod nas nisu usaglašeni, tako i taj nadgrobni spomenik kojim mi je poslata poruka šta zapravo vladajuća elita o meni misli kako me doživljava” -kazao je Kusturica
“Ja se pitam moja mila ( navodi Kusturica obraćajući se glavnoj tužiteljki Srbije Zagorki Dolovac) o čemu se radi kad jedan od građana Srbije, a taj sam ja, dobije od neke skrivene institucije koja, istini za volju, ima boje vladajuće partije u svom logu, nadgrobni spomenik u kome mi se obilježava kraj života 2027. godine, dakle prije nego sam umro. Ja doživljavam da mi se pravi nadgrobni spomenik za života. Zašto je to bilo? To je bila reakcija na moju ideju da je litijum štetan za Srbiju. Danas držim do toga još više da je štetan i da je štetniji nego što sam mislio nakon još istraživanja koja su obavljena a vezana su za kopanje litijuma. Moje pitanje je bilo i ostaje. Kako je moguće da mene sistem zakonski nije zaštitio od tako jednog nepočinstva? Kako je moguće da javno tužilaštvo nije se bavilo idejom po kojoj je ugrožen život ili ,rekao bih, u opasnosti život jednog građanina koji je, između ostalog, kad je došao u Srbiju, donio svašta, i kamera, i odličja i nema čega tad nije bilo u Evropi što nije bilo vezano za moje ime?”, istakao je, pored ostalog, Kusturica.
Osvrćući se na proteste studenata ispred Vrhovnog tužilaštva Srbije, sa zahtevima da se procesuiraju svi odogovorni u slučaju pogibije petnaestoro ljudi i teškog ranjavanja dvoje, u obrušavanju tek otvorene rekonstruisane nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu, Kusturica takođe ističe da su studenti došli na pravu adresu. “Slava bila ljudima koji su poginuli ispod nastrešnice kao dio, rekao bih, jedne vrste nemara odnosno nečega što je na brzinu i uvijek u ime nečega rađeno, a ne strogo po pravilima koji su ako ništa zadati u to vrijeme koje sad sa sjetom spominjemo, a to su ta komunistička vremena”.
“Ovih dana su studenti pjevali himnu ispred Republičkog javnog tužilatva ispred kancelarije Zagorke Dolovac , pjevali su himnu i ta slika je impresivna. Zašto? Zato što su došli na pravu adresu. Ko je zapravo Zagorka Doplovac , to pitanje treba da ostvimo biografima koji će uobličiti prošlost, odnosno istoriju Srbije u poslednjih petnaest godina otkad zapravo započinjue ideja korekcije srpskih zakona. Jedno je sigurno – ona je postala simbol za svaku vlast u Srbiji, počevši od Pajtića pa sve do Vučića. Dolovac je ključni faktor u procesu prilagođavanja srpskih zakona globalističkim standardima, često nauštrb interesa građana Srbije”, ocenjuje proslavljeni režiser.
-Dakle, nadstrešnica je jedan bolan momenat u našoj istoriji ali reakcija na to koja se javlja, ne može da bude tretirana isključivo i jedino kao politička. Ona se doživljava i kao ono što sam ja spomenuo i govorio, ne zato što sam ja govorio nego zato što se meni desilo kada sam se uključio intenzivno u politički život i u eter poslao ideju da mi je mnogo značajno da izgovorim hrabro ono što mislim o onom što može da bude definitivno trovanje i kraj ovog naroda, pa sam onda došao na stub srama-kaže Kusturica.
“Moj slučaj u kome bih ja eventualno mogao da potražim neku političku zaštitu, on izbija iz mojih ruku bilo koji argument ili mogućnost da se nekom obratim kao neko ko ipak nije spavač na ulici nego evo imam i ta djela koja me štite od propadanja, kao što svi mi manjim ili većim svojim udjelom u društvenoj stvarnosti štitimo sebe od brzog i lakog propadanja. Kome da se obratim ja, kojoj političkoj stranici koja odgovara mom uvjerenja da je lokalno važnije od univerzalnog, i da je progres jedna mašina koja melje, i proizvodi kad se ne vodi kako valja, proizvodi sve vrste nevolja uključujući i one političke? Kome da se javim između te dvije grupacije između kojih se naša vlast kreće, a to su dvije druge Srbije u kojima u vladi najmanje osamdeset pet posto su isti kao i oni koji djeluju izvan nje i samo se jedna vrsta ličnog gađenja prema toj vlasti zapravo pokazuje kao jedna lična osobina a nikako kao politička sila? Dakle, da sam imao neku političku grupaciju kojoj bih se pridružio da zaštiti moja prava i konačno da me ne dovede na čistac istorijski u kome, u kome , šta? Pa, osudili su me na smrt. I zbog toga impresivno djeluje za mene slika studenata koji pjevaju himnu ispred zgrade u kojoj sjedi Zagorka Dolovac”, naglasio je u zaključku svog obraćanja Emir Kusturica