SLUČAJ „JUGOIMPORT MONT“: Tužilaštvo se žalilo na oslobađajuću presudu Daviniću, odbrana tvrdi da je žalba neosnovana

Više tužilaštvo u Beogradu  podnelo je žalbu na presudu  beogradskog Višeg  suda kojom je  bivši ministar odbrane SCG  Prvoslav Davinić oslobođen optužbe  za zloupotrebu službenog položaja 2005. godine u vezi s postupkom prodaje viška pušaka Vojske SCG  crnogorskom državnom preduzeću „Jugoimport-Mont“, kako se tvrdi optužnicom, ispod cene najboljeg ponuđača.

Žalba Tužilaštva uložena je zbog  bitne povrede odredaba krivičnog postupka  i  pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja , tvrdi se da su razlozi u prvostepenoj presudi, donetoj 3. marta ove godine,  nejasni i u znatnoj meri protivrečni, a  predlaže se Apelacionom sudu da je ukine i  naloži ponavljanje postupka.

Odbrana je  uložila odgovor, a Davinićev branilac advokat Dragan Pašić traži odbijanje  žalbe Tužilaštva i  potvrđivanje oslobađajuće presude, ističući ocenu da je „jasno da Tužilaštvo nema valjanu argumentaciju za pobijanje predmetne presude“. Optužnicom Višeg tužilaštva u Beogradu Daviniću se stavlja na teret   „kršenje procedure 2005. godine prilikom prodaje viška pušaka Vojske SCG preduzeću Jugoimport-Mont iz Podgorice“, kako je navedeno, „po ceni nižoj za 28 odsto u odnosu na ponudu firme Mag-etrol iz Beograda , koja se povukla iz postupka“.

Izvodi iz odgovora odbrane  na žalbu Tužilaštva

„Suprotno od stava tužilaštva odbrana smatra da je obrazloženje u prvostepenoj presudi veoma detaljno, argumentovano i jasno. Tužilaštvo, sem nabrajanja navodnih povreda odredaba ZKP-a, ne navodi u čemu se konkretno sastoji povreda odredaba ZKP-a,  u žalbi analizira odbranu Prvoslava Davinića,   pri čemu zaključuje da je odbrana kontradiktorna i sračunata na umanjenje krivice. Odbrana je suprotnog stanovišta. Prvoslav Davinić je detaljno objasnio njegove aktivnosti u kritičnom periodu. U njegovim radnjama Tužilaštvo nije dokazalo zakonska obeležja predmetnih niti bilo kog krivičnog dela. Iz pomenutih navoda žalbe Tužilaštva ne vidi se u čemu se sastoji kontradiktornost odbrane.   Tužilaštvo  tačno citira materijalnu odbranu ali pogrešno izvlači zaključak. Formalna odbrana ističe da su sastanci koji su prethodili inicijativi predsednika Crne Gore Filipa Vujanovića, a koji su se ticali pomoći privredi Crne Gore, odnosno prodaji oružja preko “Jugoimort Monta“ DOO iz Podgorice, rezultirali konkretnom, pisanom odlukom Vrhovnog saveta odbrane. Iz ovoga jasno proizlazi da Prvoslav ne može biti odgovoran za odluke koje donosi Vrhovni savet odbrane. No, iako Prvoslav Davinić ne može odgovarati za odluke Vrhovnog saveta odbrane, radi potpupnog razjašnjenja stvari, formalna odbrane će ponoviti razloge kojima se ruvodio Vrhovni savet odbrane kada je predmetni posao poveren “Jugoimport montu“ DOO  iz Podgorice. Naime, kriterijum kojim se rukovodio Vrhovni savet odbrane prilikom dodele posla “Jugoimport montu“ je oporavak namenske industrije u Crnoj Gori. Vrhovni savet odbrane je bio upoznat sa predlogom ministra, saglasio se sa prodajom i dao preporuku Ministarstvu odbrane da nastavi sa prodajom viškova naoružanja. Najpovoljniji ponuđač “Mag etrol“ je u međuvremenu, nesporno odustao od pomenutog posla i predmetni posao je pripao “’Jugoimport montu“. U vezi s tim neistiniti su navodi Tužilaštva da su tvrdnje odbrane netačne, kada su u pitanju navodi odbrane da je “Mag etrol“ odustao od predmetnog posla.

Prvoslav Davinić je osim što je potpisao predlog koji je upućen Vrhovnom savetu odbrane nije preduzeo nikakve radnje u pogledu toga da se zaključi ugovor sa “Jugoimoport montom“’. Najpre, ceo postupak je vodila Uprava za snabdevanje MO. Isto tako, nijedan ispitan svedok ne targetira Prvoslava Davinića kao lice koje je preduzimalo bilo kakve radnje u vezi predmetnog posla. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da se Prvoslav Davinić nigde ne pominje kao inicijator zaključivanja bilo kog pravnog posla ili kao neko ko je na bilo koji način uticao na ishod predmetnog pravnog posla.

To prvostepni sud pravilno zaključuje i detaljno u prvostepenoj presudi obrazlože “ulogu“ Prvoslava Davinića u celom postupku.    Nadalje, Tužilaštvo u podnetoj žalbi, sem ponavljanja da je okrivljeni Davinić izvršio krivično delo opisano pod tačkom 2. optužnice, ne obrazlože na koji način je dokazano da je učinio krivična dela koja mu se stavljaju na teret. Tužilaštvo nabraja određene pisane dokaze, kao i iskaze određenih svedoka, ali ne obrazlaže kako je na osnovu tih dokaza došlo do zaključka da je prvostepeni sud povredio odredbe ZKP-a.

Sa druge strane, prvostepeni sud jasno obrazlaže da kod okrivljenog Davinića nema nikakve odgovornosti i što se tiče dela, bliže opisanog u tački 2  optužnice Višeg javnog tužilaštva.

Uvidom u materijalne dokaze, posebno uvidom u komisioni ugovor  koji je zaključen sa firmom “Jugoimport mont“, vidi se šta je predmet ugovora, kolika je njegova vrednost i na koje račune novac treba uplatiti. Dakle, ovde se postavlja pitanje, na osnovu kojih dokaza Tužilaštvo tvrdi da je Srbiji naneta imovinska šteta u iznosu od 1.528.447,50 američkih dolara i koja je odgovornost Davinića u tom pravnom poslu. Formalna odbrana i ovom prilikom ponavlja, da se samo na osnovu jednog izvedenog dokaza –  presude Trgovinskog suda u Beogradu, a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Srbije, prev. br. 228/08 od 14.10.2008. godine, dolazi do zaključka da je Prvoslav Davinić u svemu postupao u skladu sa zakonom. U navedenim presudama tužbeni zahtev Ministarstva odbrane, da se oglasi ništavim komisioni ugovor, a koji je i predmet ovog krivičnog postupka, odbijen je kao neosnovan. Dakle, deskriptivne radnje u optužnici koje predstavljaju istovetne radnje u pravnosnažno okončanim građanskopravnim postupcima, parnični sudovi nisu stipulisali kao deliktne radnje sadržane u bilo kojem izvoru obligacija, a tužilaštvo je ipak neosnovano te radnje inkriminisalo kao zloupotrebu službenog položaja iz čl. 359. st. 3. KZ. U odnosu na druge dokaze, koje Tužilaštvo u žalbi, ponovo navodi, kao što je nalaz i mišljenje Društva za veštačenje ekspertiza od 07.10.2011. godine, odbrana ističe da je navedeno veštačenje bespredmetno i nebitno za ovaj krivični postupak, odnosno da se predmetnim veštačenjem hipotetički postavljaju stvari, koje nemaju koneksitet sa predmetnim krivičniim delima. Isto tako, nejasani su motivi Tužilaštva, kojom se argumentacijom vodio prilikom izjavljivanje žalbe u delu oslobađajuće presude, kojom se Prvoslav Davinić oslobađa za tačku 2) optužnice. Naime, radnjama okrivljenog Davinića nije oštećen budžet Republike Srbije imajući u vidu i odluku Saveta ministara od 14.10.2014. godine, kojom je odlučeno da pokretne stvari koje nisu neophodne za funkcionisanje Vojske i Ministarstva odbrane, a koje se oglašavaju suvišnim, zastarelim i nepodobnim (a što je predmet u konkretnom slučaju) ustupaju se radi prodaje Ministarstvu odbrane, a novčana sredstva dobijena prodajom pokretnih stvari prenose na račun Fonda za reformu sistema odbrane državne zajednice SCG u obimu koji pojedinačnom odlukom odredi ministar odbrane. Prvostepeni sud pravilno primećuje navedene činjenice u prvostepenoj presudi…

Na osnovu iznete činjenično pravne analize predlažem da Apelacioni sud u Beogradu, kao drugostepeni sud, odbije žalbu VJT u Beogradu kao neosnovanu i potvrdi presudu Višeg suda u Beogradu  K. br. 682/13 od 03.03.2016. godine“

(Odgovor Davinićevog branioca  mr Dragana Pašića, podnet  sudu 1.juna.2016. godine)                                 

 

 

 

Prijatelji sajta