Sud odlučio: Vlada da donese rešenje o zahtevu Zvezdana Jovanovića za informacije iz izveštaja „Koraćeve komisije“

PRESUĐEN SPOR PO TUŽBI ZVEZDANA JOVANOVIĆA ZBOG NEDOSTAVLJANJA INFORMACIJA

Zvezdan Jovanović, osuđen za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića 12. marta 2003. godine, i jedan od osmorice bivših pripadnika sada rasformirane Jedinice za specijalne operacije (JSO) koji su zbog izlaska JSO-a na ulicu u novembru 2001. godine optuženi za “oružanu pobunu”, dobio je presudu u upravnom sporu koji je vodio protiv Generalnog sekretarijata Vlade Srbije zbog „ćutanja uprave“ jer nisu odlučili o njegovom zahtevu da mu po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, za potrebe odbrane u procesu za “pobunu”, dostave Izveštaj Koraćeve komisije s prilozima.

(Citat iz presude): “Tužba se uvažava i nalaže Vladi Republike Srbije –Generalnom sekretarijatu Vlade Republike Srbije u Beogradu, da u roku od 30 dana dostavljanja presude, donese rešenje po zahtevu Zvezdana Jovanovića od 10.12.2014. godine- piše u presudi Upravnog suda od 18.novembra 2015.godine. “Tuženi oragan“, navedeno je u presudi, „nije odlučio po zahtevu tužioca koji je podnet dana 10.12.2014. godine”.

„Iz spisa ove upravne stvari i dokaza priloženih uz tužbu proizlazi, navedeno je u presudi, “da su za podnošenje tužbe zbog nedonošenja zahtevanog akta – odluke po zahtevu, ispunjeni zakonski uslovi iz citiranog člana 19. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, odnosno da je tužilac podneo tužbu protiv tuženog zbog toga što nije doneo rešenje po njegovom zahtevu od 10.12.2014. godine. Iz spisa predmeta proizilazi da tuženi organ nije doneo rešenje po zahtevu tužioca sa razloga što su u konkretnom slučaju u pitanju opštepoznate i dostupne informacije o kojima je Vlada informisala javnost, a delom predstavljaju informacije, odnosno stepen tajnosti: ,,državna tajna“.Međutim, tuženi oragan nije odlučio po zahtevu tužioca koji je podnet dana 10.12.2014. godine”.

Po podacima iz presude, Jovanović je tužbu podneo 15. januara 2015. godine.

(Citat iz presude):“Navodima tužbe podnosilac je ukazao da je podnetim zahtevom tražio dostavljanje izveštaja o uređenju, organizovanju i funkcionisanju sistema obezbeđenja predsednika Vlade dr Zorana Đinđića, usvojenog u avgustu 2003. godine, sa prilozima koje je Komisija koristila u radu (78 izveštaja dokumenata državnih organa) kao i kopije audio zapisa 40 sednica koje je Komisija održala u periodu od 2.06. do 13.08.2003. godine. Navodima tužbe ukazuje da je predmetni zahtev tuženi organ primio 10.12.2014. godine ali da po istom nije postupio sa kojih razloga je tužilac dana 29.12.2014. godine uputio naknadni zahtev. Ističe da do dana podnošenja tužbe tužilac nije primio nikakav odgovor od tuženog organa sa kojih razloga predlaže da sud tužbu uvaži i obaveže tuženog da tužiocu dostavi kopije tražene dokumentacije, odnosno da odluči o podnetom zahtevu. U prilogu tužbe tužilac je dostavio zahtev za pristup informaciji od javnog značaja od 10.12.2014. godine upućen Vladi Republike Srbije –Generalnom sekretarijatu Vlade Republike Srbije, sa dokazom o prijemu te pošiljke dana 29.12.2014. godine.

Postupajući po nalogu suda od 4.02.2015. godine, tuženi organ je dana 12.06.2015. godine dostavio spise predmeta i odgovor na tužbu u kojoj je naveo da tuženi nije postupio po zahtevu za pristup informacijama od javnog značaja od 10.12.2014. godine i naknadnom zahtevu od 29.12.2014. godine, jer je Vlada Republike Srbije 15.05.2003. godine donela Odluku o obrazovanju Komisije za ispitivanje sistema obezbeđenja predsednika Vlade Republike Srbije dr Zorana Đinđića, a članom 7. Odluke o obrazovanju Komisije za ispitivanje sistema obezbeđenja predsednika Vlade Republike Srbije dr Zorana Đinđića, predviđeno je da ‘Podaci koje Komisija prikupi i do kojih dođe u svom radu predstavljaju državnu tajnu, ako za određene podatke Vlada Republike Srbije drugačije ne odredi’. U skladu sa tačkom 9. gore pomenute Odluke, Komisija je dostavila Vladi 13.08.2003. godine, radi razmatranja i usvajanja Izveštaj o uređivanju, organizovanju i funkcionisanju sistema obezbeđenja predsednika Vlade, dr Zorana Đinđića sa predlogom odgovarajućih mera. Na sednici Vlade održanoj 21.08.2003. godine, ista je donela zaključak DT 05 broj 00-43/2003 kojim je usvojen Izveštaj o uređenju, organizovanju i funkcionisanju sistema obezbeđenja predsednika Vlade, dr Zorana Đinđića od 13.08.2003. godine i zaključak DT 05 broj 00- 43/2003-1 kojim je Vlada odlučila da se skida oznaka “državna tajna” sa dokumenta Komisije za ispitivanje sistema obezbeđenja predsednika Vlade Republike Srbije dr. Zorana Đinđića, pod nazivom “Izveštaj o uređivanju, organizovanju i funkcionisanju sistema obezbeđenja predsednika Vlade, dr Zorana Đinđića” sa predlogom mera, kao i da oznaka ,,državna tajna” ostaje na dokumentima Komisije pod nazivom ,,Prilog I” i Prilog ,,II” koji su činili deo Izveštaja. Predmetni izveštaj bio je predstavljen i izložen od strane predsednika Komisije za ispitivanje sistema obezbeđenja predsednika Vlade Republike Srbije dr Zorana Đinđića, na konferenciji za novinare i podeljen medijima. Takođe je taj Izveštaj dostupan i danas i može se naći na sajtu pojedinih medija, kao i na internet adresi: http://sr.wikisource.org/sr/Izve%C5%A1taj_Kora%C4%87eve_komisije, pa se tražena informacija može okarakterisati kao opštepoznata činjenica. U delu zahteva tužioca, koji se odnosi na priloge koje je Komisija koristila u radu i kopije audio zapisa sednica koje je Komisija održala od 2. juna do 13. avgusta 2003. godine, stav Vlade određen je tačkom 2. Zaključka DT 05 broj 00-43/2003-1 od 21. avgusta 2003. godine, kojim je ista opredelila da oznaka “državna tajna” ostaje na dokumentima Komisije pod nazivom “Prilog I” i ,,Prilog II” koji su činili deo Izveštaja, a kojom je jasno izražen legitiman stav Vlade, da ograniči pravo javnosti da zna, a što je između ostalog propisano članom 8. Zakona o slobodnom pristupu informacijama: “Prava iz ovog zakona mogu izuzetno da se podvrgnu ograničenjima propisanim ovim zakonom ako je to neophodno u demokratskom društvu radi zaštite od ozbiljne povrede pretežnijeg interesa zasnovanog na ustavu i zakonu”. U tom smislu, svojom odlukom Vlada je jasno odredila da je u konkretnom izuzetnom događaju, legitiman pretežniji interes zaštita Ustavom garantovanih ljudskih prava i sloboda pre svega lica koja su svojim izjavama, znanjem i iskustvom pružili doprinos radu Komisije i značajno doprineli da izveštaj te Komisije, koju je Vlada prihvatila, sadržinski bude upravo kao takav i prezentovan javnosti, nego “opravdan interes javnosti da zna”. Predložio je da sud presudom odbije tužbu, sa razloga što se radi o opštepoznatim i dostupnim informacijama, o kojima je Vlada informisala javnost umeri u kojoj je to bilo moguće i opravdano”.

Dalje se navodi , “ Upravni sud je, ocenom navoda tužbe, odgovora na tužbu i spisa predmeta ove upravne stvari, našao da je tužba osnovana”.

” Odredbom člana 16. stav 1. Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja (“Službeni glasnik RS“, br.120/2004, 54/2007, 104/2009 i 36/210), propisano je da je organ vlasti dužan da bez odlaganja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahteva, tražioca obavesti o posedovanju informacije, stavi mu na uvid dokument koji sadrži traženu informaciju, odnosno izda mu ili uputi kopiju tog dokumenta. Kopija dokumenta je upućena tražiocu danom napuštanja pisarnice organa vlasti od koga je informacija tražena; dok je odredbom stava 10. istog člana propisano da ako organ vlasti odbije da u celini ili delimično obavesti tražioca o posedovanju informacije, da mu stavi na uvid dokument koji sadrži traženu informaciju, da mu izda, odnosno uputi kopiju tog dokumenta, dužan je da bez odlaganja, a najkasnije u roku od 15 dana od prijema zahteva, donese rešenje o odbijanju zahteva i da to rešenje pismeno obrazloži, kao i da u rešenju uputi tražioca na pravna sredstva koja može izjaviti protiv takvog rešenja. Odredbom člana 15. Zakona o upravnim sporovima (Službeni glasnik RS broj 111/09), propisano je da se upravni spor može pokrenuti kada nadležni organ o zahtevu, odnosno žalbi stranke nije doneo upravni akt, pod uslovima predviđenim zakonom. Odredbom člana 19. stav 2. istog Zakona propisano je da ako prvostepeni organ po zahtevu stranke koji je u roku predviđenim zakonom kojim se uređuje opšti upravni postupak, doneo rešenje protiv kojeg nije dozvoljena žalba, a ne donese ga ni u daljem roku od sedam dana po naknadnom zahtevu stranke, stranka po isteku tog roka može podneti tužbu zbog nepodnošenja zahtevanog akta. Odredbom člana 44. navedenog Zakona o upravnim sporovima, propisano je da kada je tužba podneta na osnovu člana 19. ovog zakona, a sud nađe da je osnovana, presudom će uvažiti tužbu i naložiti da nadležni organ donese rešenje. Iz spisa ove upravne stvari i dokaza priloženih uz tužbu proizilazi da su za podnošenje tužbe zbog nedonošenja zahtevanog akta – odluke po zahtevu, ispunjeni zakonski uslovi iz citiranog člana 19. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, odnosno da je tužilac podneo tužbu protiv tuženog zbog toga što nije doneo rešenje po njegovom zahtevu od 10.12.2014. godine. Iz spisa predmeta proizilazi da tuženi organ nije doneo rešenje po zahtevu tužioca sa razloga što su u konkretnom slučaju u pitanju opštepoznate i dostupne informacije o kojima je Vlada informisala javnost, a delom predstavljaju informacije, odnosno stepen tajnosti: ,,državna tajna“. Međutim, tuženi oragan nije odlučio po zahtevu tužioca koji je podnet dana 10.12.2014. godine.

Sud je imao u vidu da je tuženi organ u odgovoru na tužbu dao razloge za nepostupanje po podnetom zahtevu tužioca, ali je našao da se ovi razlozi ne mogu prihvatiti kao osnovani za nepostupanje po podnetom zahtevu, budući da je, u smislu citiranih odredbi Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja dužan da po zahtevu donese odgovarajuću odluku”-navedeno je obrazloženju presude.

Po nezvaničnim informacijama koje je svojevremeno objavio list Dnevnik, Zvezdan Jovanović je ove podatke tražio u cilju utvrđivanja doslednosti iskaza pojedinih svedoka koji su ispitani na suđenju osmorici iz JSO , a iskaz su dali i Koraćevoj komisiji.

Proces zbog izlaska JSO-a u novembru 2001. godine, na ulicu kod beogradskog Sava centra, pokrenut je u septembru 2011. godine, a suđenje osmorici bivših „beretki“ po optužbi za „oružanu pobunu“ počelo je u oktobru 2012. godine, podseća Dnevnik.

Svi okrivljeni su odbacili optužbe tvrdeći da je to bio „miran protest povodom zloupotrebe i obmane JSO-a od vrha RDB-a 8. novembra 2001, prilikom hapšenja braće Banović, iako je ranije vlast obećala da JSO neće biti angažovana na hapšenju lica s haških poternica, dok se ne donese Zakon o saradnji s Haškim tribunalom“. Sad je suđenje formalno na novom početku nakon što krajem decembra 2015.godine, sudija Vladimir Vučinić koji je do tada bio predsednik sudećeg veća, nije ponovo raspoređen u Specijalni sud, pa u ovom slučaju sudi novi sudija.

Prijatelji sajta