Troškovi parnice naslednika “pojeli” grunt predaka

NAJDUŽA OSTAVINSKA PARNICA U ISTORIJI SRPSKIH SUDOVA BEZ EPILOGA  ČETIRI DECENIJE

Autor: DNEVNIK

Izvor: novosadski Dnevnik

Ustavni sud Srbije poništio je, početkom ovog meseca,pravosnažnu presudu u jednom od najdužih ostavinskih postupaka u istoriji srpskih sudova, presudu Apelacionog suda u Kragujevcu zbog povrede prava tužilaca na pravično suđenje, pa međusobni spor nekoliko generacija familije Brđanin, dug četiri decenije,čeka ponovno rešavanje.

Spomenik Mihajla Brđanina, Foto Dnevnik/Privatna arhiva

Parnica je vraćena na novi drugostepeni postupak  jer su se u prethodnom “posvađali” paragrafi različitih sistema koji su se na ovim prostorima smenjivali, a početna tačka predmeta spora seže u Kraljevinu Srbiju i 1914. godinu kad je u napadu Austrougarske kao vojnik poginuo  Mihajlo Brđanin i iza sebe ostavio imanje u  Stublu kod Kraljeva, priča  advokat Slaven Kovačević, pravni zastupnik tužilaca.

Sporenje oko naslednih udela na  polovini tog imanja, započinje sedam decenija kasnije,1981. godine, pošto je umro Mihajlov sin  Dušan, njen jedini katastarski vlasnik  od 1938. godine, a u ostavini se pojavila samo polovina te polovine imanja, što se u zasluge pripisuje Dušanovom sinu Milovanu. Decu drugog Dušanovog sina, Milije, koja to nisu prihvatala, Svetislava i Tomislava, ostavinski sud u Kraljevu uputio je na parnicu, napominje advokat Kovačević, punomoćnik sadašnjih tužilaca Svetislava i njegovog bratića Aleksandra, koji je u parnici pošto je Tomislav umro. Milijina deca traže da sud utvrdi da je njihov deda bio vlasnik celokupne imovine na koju je u katastru upisan pola veka i da se onda utvrdi njihov nasledni deo, petina, s obzirom na ukupan broj naslednika.

Dušan Brđanin, supruga Milana i unuk Tomislav (Foto: Dnevnik/Privatna arhiva)

Sve je počelo- priča Kovačević za Dnevnik- kad je 1981. godine Milovan prijavio za očevu ostavštinu samo polovinu imanja, tvrdeći da je druga polovina strica Milana koji je bio zdravsteno i poslovno nesposoban i živeo u domaćinstvu brata Dušana.

Po rečima Slavena Kovačevića, tokom četiri decenije trajanja parnice pomrli su mnogi njeni akteri, Dušanovi sinovi Milovan i Milija, unuk Tomislav, Dušanove ćerke, supruga, i nesposobni brat Milan. Pomrli su i advokati ,punomoćnici tužioca koji su započeli parnicu, umrli su veštaci,kao i svedoci koji su u međuvremenu bili saslušani.

-Milovan se dosetio da bi ,po njemu, bilo sasvim u redu da njemu pripadne to celokupno seosko imanje, jer je on  čovek ostao tu da da živi, radi, od toga školuje decu, izdržava porodicu, a da su ostala Dušanova deca, na ovaj ili onaj način, udomljena. Po punomoćniku,  očigledna Milovanova ideja bila je da se nekako utvrdi da deo imovine, koji je za sebe deobom dobio Dušan, ipak pripada nesposobnom Milanu, pa da  zaključi s njim ugovor o doživotnom izdržavanju i tako uzme taj deo.

Advokat Slaven Kovačević, Foto Dnevnik/Privatna arhiva

Sama po sebi, ova parnica ne bi bila komplikovana-naglašava Kovačević-Zapravo je reč o porodičnim odnosima koji su razjašnjeni još 1938. godine po tada važećem srpskom Građanskom zakoniku, između Mihajlovih sinova Dušana i Zdravka i njihovog brata i sestre koji su bili gluvonemi od rođenja, zdravstveno i poslovno nesposobni.Tada,pre 80 godina, Dušan i Zdravko su međusobnim sporazumom podelili očevu ostavštinu upisali svaki po polovinu sebi u vlasništvo kao  zasebna imanja, i uzeli da se staraju o ono dvoje nesposobnih. Dušan je uzeo  staranje o bratu Milanu, Zdravko o  sestri, a oboma je omogućeno uživanje celokupne ostavštine i mogli su svako, ako mu se ne sviđa kod jednog brata, da pređe kod drugog bez ikakvih problema.Takav njihov sporazum je postao pravosnažan po isteku godine i jednog dana i nakon toga nije postojala pravna mogućnost da se osporava. Uprkost tim činjenica parnica je trajala uz obilje  bizarnih detalja.

Zdravko Brđanin sa suprugom, Foto: Dnevnik/Privatna arhiva

-U parnici se pojavljuje i Milan kao skroz nesposobno lice i sve vreme do smrti se vodi kao stranka ,a nikom ne pada na pamet da od centra za socijalni rad traži da njemu postavi staraoca koji će da ga zastupa-priseća se Kovačević. Inače, još 2007. godine , sud u Strazburu je po predstavci tužilaca utvrdio da im je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku zbog čega im je država isplatila pravičnu naknadu.

Milan Brđanin, Foto Dnevnik/Privatna Arhiva

Prvostepeno postupajući Osnovni sud u Kraljevu parnicu je presudio 2012. godine i usvojio tužbeni zahtev Svetislava i Aleksandra, a ta presuda je po žalbama tuženog Milovana podnetim apelaciji, preinačena u drugom stepenu.

Nadležni Apelacioni sud u  Kragujevcu je svojom presudom, sada poništenom, praktično ponovo delio imovinu iza Mihajla, koja je pre jednog veka, po tadašnjem zakonu,  nasledstvom upisana  sinu  Dušanu.

Apelacioni sud je- kaže  Kovačević- primenio današnji zakon na ostavinske odnose od pre stotinu godina.-Potpuno su prenebregnuli  činjenicu da je imovina pola veka bila nesmetana državina Dušanova,  utvrdili su da on nije vlasnik celokupne imovine dobijene posle očeve smrti  deobom 1938. i tada upisane na njegovo ime u katastar, pa su je apelacionom presudom podelili tako što su pola dali nesposobnom Milanu, četvrtinu su dali Dušanu, a još jedna četvrtina je ostala da visi u vazduhu, ne zna se  čija je. To je bio šok za mene jer čak i da su u potpunosti uvažili navode tuženih, onda bi Dušanu pripala polovina, a ne četvrtina. Tom presudom su-ocenjuje Kovačević- obesmislili čitavu stvar do apsurda.

Ustavnu žalbu punomoćnik je podneo zbog povrede prava svojih klijenata na pravično suđenje i imovinu, a   rešena je posle skoro četiri godine od tada.  Po rečima advokata, Ustavni sud  je poništio presudu Apelacionog suda jer je pogrešnom primenom procesnih i materijalnih normi povredio pravo tužilaca na pravično suđenje.

-Ustavni sud je, da bi uradili svoj posao, a ostali pri stavu da nisu sud trećeg stepena i da se ne mešaju u zakonitost odluka redovnih sudova,  našao da je u pitanju bila gruba povreda ljudskih prava tužilaca, očigledno diskiriminatorska praksa, da nije bilo pravičnog suđenja, iole razumnog obrazloženja za jednu nerazumnu presudu Apelacionog suda. Kao da je takvo nešto uopšte moguće racionalano objasniti- zaključuje Kovačević- To je zapravo nemoguće, kako su oni delili tu ostavštinu.

Šta će se s parnicom dalje dešavati, da li će biti ponovljen samo postupak u apelaciji po žalbama na prvostepenu presudu ili će dobiti neki novi tok, neizvesno je jer je u procesu rešavanja ustavne žalbe, pre dve godine, umro tuženi Milovan.  U  ostavinskom postupku koji još traje iza Milovana, njegovi naslednici treba da se izjasne da li će nastaviti parnicu.

Kovačević navodi da su sudski spisi sa žigovima nekadašnjih i ovdašnjih sudova sada teški i petnaestak kilograma, a troškovi postupka i višestruko veći od vrednosti imanja.Tužbom se, kaže, zahteva i naknada izgubljena dobiti tužilaca zbog  nemogućnosti pristupa imovini, njivama koje je  sve vreme nesporno koristio Milovan, a traženi iznos  je ekvivalentan  petini vrednosti ostvarenog prinosa koji bi imali da su mogli da obrađuju njive.

– Već je i samo vrednost ispuštene dobiti  tužilaca do sada verovatno nadmašila vrednost nepokretnosti-kaže advokat Slaven Kovačević

Prijatelji sajta