Ranija neosuđivanost kao olakšavajuća okolnost prilikom odmeravanja najtežih kazni

LIČNI STAV: Advokat dr Dragan Pašić

„Mišljenja sam da kod najtežih krivičnih dela, a imajući u vidu pobude iz kojih je delo učinjeno, ranija neosuđivanost ne treba da bude kriterijum za odmeravanje kazne u nižem rasponu od propisanog maksimuma“

Osnovni kriterijumi za redovno odmeravanje kazne jesu propisana kazna, svrha kažnjavanja i olakšavajuće i otežavajuće okolnosti.

Prilikom odmeravanja kazne sud mora prvenstveno da vodi računa o propisanoj kazni za učinjeno krivično delo. Propisani raspon kazne bi trebalo da bude jedan od osnovnih elemenata prilikom odmeravanja kazne. To nije slučaj u praksi naših sudova. Često se izriču kazne koje su kod većine krivičnih dela blizu donje granice propisane kazne, a kod nekih krivičnih dela ublažavanje kazne javlja se pre kao pravilno, nego kao izuzetak. Ova pojava nije prisutna samo u našoj već i u drugim zemljama. Kada je reč o kazni zatvora u našem pravu ona se odmerava između posebnog minimuma i posebnog maksimuma. Postoje krivična dela kod kojih je propisan samo posebni minimum, kao što su teška ubistva – propisano je da će se učinilac kazniti zatvorom od najmanje deset godina, pa se prilikom odmeravanja kazne primenjuje opšti maksimum, tj. doživotni zatvor. 

Prilikom odmeravanja kazne sud mora voditi računa o svrsi kažnjavanja. Olakšavajuće i otežavajuće okolnosti služe tome da se u okviru propisane kazne, a vodeći računa o svrsi kazne, dođe do tačno određene kazne. Naš Krivični zakonik ne prihvata preciziranje olakšavajućih i otežavajućih okolnosti, niti sadrži njihovu specifikaciju, već ukazuje na najvažnije okolnosti koje sud mora uzeti prilikom odmeravanja kazne. U zavisnosti od toga, kako je ostvarena u konkretnom slučaju jedna ista okolnost može biti ili olakšavajuća ili otežavajuća. To su sledeće okolnosti: stepen krivice, pobude iz kojih je delo učinjeno, jačina ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je delo učinjeno, raniji život učinioca, njegove lične prilike, njegovo držanje posle učinjenog krivičnog dela, kao i druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca. 

Kriminalno politički je sporno da li je učiniocu krivičnog dela, koji nije ranije osuđivan a koji je izvršio najteža krivična dela, potrebno u krivičnom pravu davati poseban status. Naša sudska praksa različito postupa prilikom odmeravanja kazne u slučaju ranije neosuđivanosti. Mišljenja sam da kod najtežih krivičnih dela, a imajući u vidu pobude iz kojih je delo učinjeno, ranija neosuđivanost ne treba da bude kriterijum za odmeravanje kazne u nižem rasponu od propisanog maksimuma. 

Kod obrazlaganja odluke o kazni nije dovoljno samo navesti okolnosti (olakšavajuće i otežavajuće), već je nužno navesti razloge kako su pojedine okolnosti cenjene i kakav je njihov uticaj na izrečenu kaznu. Parafraziranje zakonskog teksta nije dovoljno, odnosno, neprihvatljivo je da se samo u obrazloženju presude nabroje olakšavajuće i otežavajuće okolnosti bez ikakve ocene. Ako sud nije utvrdio odlučne činjenice koje su od značaja za odluku o kazni ili je te činjenice pogrešno utvrdio tada se radi o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pa se presuda može pobijati po tom osnovu. U sudskoj praksi se ranija neosuđivanost prihvata prilikom odlučivanja o kazni.

Proizvoljan zaključak o neosuđivanosti učinioca krivičnog dela, kao odlučnoj činjenici kojom se sud rukovodio prilikom odlučivanja o kazni, ne treba da bude uvek kriterijum za sva, a posebno za ona najteža krivična dela, kao što su ubistva, silovanja, i druga krivična dela sa visokim stepenom nasilja i bezobzirnosti. Pobude iz kojih je delo učinjeno, jačina povrede ili ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i okolnosti pod kojima je delo učinjeno mogu imati primat u odnosu na raniji život učinioca, kao što je ranija neosuđivanost, koja se po pravilu kao što je navedeno smatra olakšavajućom okolnošću. 

Upravo rukovodeći se ovim kriterijumima Posebno odeljenje Višeg suda u Beogradu (tzv. Specijalni sud) je glavnim akterima takozvanog „zemunskog klana“ za ubistvo premijera dr Zorana Đinđića izrekao maksimalne zatvorske kazne, pri čemu, ispravno postupajući, njihovu raniju neosuđivanost nije vrednovao kao olakšavajuću okolnost. Sa druge strane, neki sudovi ovaj kriterijum smatraju olakšavajućom okolnošću pri odmeravanju kazne kod najtežih krivičnih dela, što je u krajnjem slučaju nepravedno, jer takav pristup predstavlja neadekvatnu ocenu olakšavajućih okolnosti. 

U Beogradu, 27.10.2021. godine                         

Advokat dr Dragan Pašić

Prijatelji sajta