Veštak: Simptomi upale slepog creva prepoznatljivi

ljiljanaarambasic

Foto: Album porodice Arambašić

Izvor: Dnevnik

PONOVLJENO SUĐENJE LEKARIMA ZBOG SLUČAJA LJILJANE ARMABAŠIĆ (18), PREMINULE 2002 . GODINE

Iznošenjem stručnog nalaza i mišljenja veštaka Odbora za sudskomedicinska veštačenja  Medicinskog fakulteta u Novom Sadu,  u Prvom osnovnom sudu u Beogradu  31. marta je  nastavljeno suđenje u  slučaju petoro lekara beogradskog Kliničkog centra, osumnjičenih za „neadekvatno lečenje“ Ljiljane Arambašić (18), u februaru 2002. godine, preminule, kako je utvređeno, od posledica upale slepog creva.

Po činjenicama iz postupka, devojka  se 15. februara 2002.godine zbog jakih bolova u stomaku javila u beogradski Urgentni centar, a dežurni hirurg je procenio da su njene zdravstvene tegobe ginekološke prirode pa je primljena na Ginekološko akušersku kliniku (GAK). Iz GAK-a su Ljiljanu, pošto je gotovo neprestano vrištala, uputili u Institut za psihijatrijske bolesti „Laza Lazarević“, gde su  lekari odmah zaključili da nije pacijent za njih i uputili je ponovo u Urgentni centar. Zbog visoke temperature, devojka, međutim, nije hospitalizovana u Urgentnom centru, već je upućena u Institut za infektivne i tropske bolesti gde je 21. februara 2002.primljena u komi i iste noći je preminula.

Veštaci su naveli da bolest upale „crvuljka“ ,ili narodski rečeno slepog creva, u uznapredovaloj fazi kad pukne, potpuno se raspadne  i desi se razlivanje gnojnog sadržaja po trbuhu, dovodi do upale trbušne marmice,a prepoznaje se kao zatezanje mišića prednjeg trbušnog zida u celosti,dok je u početnom stadijumu proces  lokalizovan u neposrednoj blizini crvuljka i prepoznaje se kao zatezanje mišića trbušnog zida u toj regiji.

-U konkretnom slučaju s obzirom da je došlo do pucanja slepog creva postojalo  je lokalno i difuzno i zatezanje mišića trbušnog zida-naveo je profesor dr Radovan Cvijanović, član komisije veštaka koja je obavila sudskomedicinsko veštačenje.

-Osoba kojoj pukne crvuljak-slepo crevo, može da vrišti od bolova, zapomaže, savija noge u kolenima privučenim ka trbuhu, preznojava se, bleda je. Nesumnjivo je,kazao je profesor, da umiranje od ove bolesti traje nekoliko dana i da se pacijent nalazi u stanju frustracije. Ako slepo crevo pukne ,a ne leči se, stanje frustracije, tok bolesti može da  ide ka završnoj fazi različitom brzinom, u zavisnosti od eventualno druge bolesti.

Advokat Vladimir Petrović, jedan od branilaca  u procesu,  ukazao je da je pacijentkinja po javljanju u beogradski Klinički centar prvo  primljena na ginekologiju,a  potom  na neuropsihijatiju , pa je pitao veštaka da li simptomatologija upale slepog creva , prema pravilima struke, treba da bude poznata i lekarima ovih disciplina.

-Treba- rekao je dr Cvijanović.  Profesor  je potvrdno odgovorio i na pitanje advokata da li osoba kojoj pukne slepo crevo reaguje na način kao što je to bilo u slučaju pokojne devojke.

-Da. Klinička slika ide kako sam opisao-kazao je dr Cvijanović i dodao da prvi pregled pacijenta ne mora da ukazuje na postojanje ovog oboljenja, ali da razvoj  bolesti i praćenje kliničke slike može da uputi na takvu sumnju. Po rečima veštaka, u postupanju okrivljenog dr Aleksandra Radovića , „sa aspekta hirurgije ,nije bilo propusta“.

Upitan o dejstvu  antibiotika koje je pokojna dobijala tokom lečenja na ginekologiji, dr Cvijanović je naveo da antibiotiska terapija kod upale slepog creva ne može da zaustavi napredovanje bolesti.

-Nemenjanje kliničke slike i pored datih atibiotika znak je da nema dejstva i potrebno je dalje konsultovanje, preduzeti nove mere, nešto drugo-istakao je profesor Cvijanović.

Na izlaganje doktora Cvijanovića prigovorila je okrivljena dr Vera Milenković  ukazavši da je Ljiljana Arambašić  na Ginekološkoj klinici „lečena kao ginekološki bolesnik“.

-Uopšte ne postoji dijagnoza apendicitisa (upala  slepog creva), takva dijagnoza nije postojala kao uputna, nije postojala ni kao prijemna dijagnoza, ni kao radna dijagnoza-kazala je Milenković.

Profesor dr Dimitrije Segedi,koji je takođe svedočio, rekao je da se „ u slučaju zapaljenskih oboljenja u maloj karlici pripisuje terapija na 48 sati,a  ako nema efekta ili se stanje pacijenta  pogoršava,  potrebno je obaviti šire konsulutacije, treba terapija da se dopunjuje ili menja“.

O delu nalaza o veštačenju koji se odnosi na boravak od nekoliko sati, sada pokojne Ljiljane na  Klinici za psihijatrijske bolesti  dr Laza Lazarević u Beogradu, govorila je sudski veštak neuropsihijatar dr  Gordana Mišić Pavkov.

-Može se reći da je pacijentkinja u Institut za psihijatijske bolesti   primljena s  dijagnozom akutne psihoze koja je postavljena na ginekologiji, odakle je i upućena na psihijatriju- rekla je Mišić Pavkov i dodala da je psihijatar nakon jedan sat od prijema utvrdio da Arambašić nije za njihovu ustanovu.

Opomenut advokat

Sudija Goran Ramić je na glavnom pretresu 31 marta izrekao opomenu advokatu Vladimiru Petroviću, braniocu doktorke Vere Milenković,zbog vokabulara i načina njegovog ophođenja prilikom raspravljanja sa sudijom o tome šta je konkretno u odgovoru na jedno braniočevo pitanje odgovorio jedan od veštaka.

-Opominje se branilac da se ponaša pristojno i ne koristi uličarske reči kao što je „silovanje predmeta“ i da će ,ako tako nastavi, biti novačano kažnjen i udaljen iz predmeta- izdiktirao je u zapisnik sudija Ramić.

-Ovo je minimum koji je potreban da se postavi dijagnoza ako je prilikom  prijema nemoguće uspostavljanje kontakta s pacijentom zbog čega nije moguće obaviti pregled, kao u konkretnom slučaju, a što je psihijatar  opisao (da pacijentkinja prilikom ulaska u ambulantu viče, leže na otoman , plače, nije moguće uspostaviti kontakt) -kazala je dr Mišić Pavkov.

Pre četiri godine, 18. aprila 2012, na dan presuđenja prvog postupka, pred sudom je svedočio  penzionisani  neuropsihijatar dr Mladen Zec, nekadašnji načelnik „F- odeljenja“ u Institutu za neuropsihijatriju dr „Laza Lazarević“ koji je  naveo, da je  Ljiljana Arambašić na F odeljenje te klinike primljena  20. februara 2002. u 9 časova ujutro, a istog dana  oko 17 časova odatle upućena ponovo u  Urgentni centar.

-Kad sam sutradan došao na posao, bio sam šokiran vešću da je devojčica preminula oko 1 čas iza ponoći na Institutu za infektivne i tropske bolesti. Kako sam saznao, oko 17 časova devojčica je dobila visoku temperaturu   i naš dežurni lekar i sestra su je našim kolima odvezli u Urgentni centar. Međutim, tamo su u trijaži rekli da se uputi u Institut za infektivne i tropske bolesti-ispričao je dr Zec.  U svedočenju je naglasio i to  da Klinički centar za konsultanta ima Kliniku za psihijatriju „Vladimir Vujić“ koja je u  krugu KC , i da su trebali da pozovu psihijatra svog konsultanta.

-Smatram da nije u redu što je pacijentkinja na ovakav način dovedena u Institut za neuropsihijatriju -rekao je tada dr Mladen Zec.

Profesorka  Gordana Mišić Pavkov je  u  izlaganju na glavnom pretresu 31. marta ove godine,  pozivajući se na medicinsku dokumentaciju, navela da je u otpusnoj listi   Ljiljane Arambašić iz  psihijatrijske ustanove data  dijagnoza-  delirijum mešovitog porekla, preciziravši da je uzrok stanja delirijuma uvek organski i karakteriše ga poremećaj budnosti svesti.  Takvo stanje , kako je  napomenula,  „može biti uzrokovano endotoksičkim šokom“.

-Endotoksički šok nastaje u organizmu kada dođe do velikog porasta bakterija ili njihovih toksina u krvi i tkivima i kada takve supstance dođu do centralnog nervnog sistema i tako uzrokuju pormećaj koji daje sliku o kojoj govorimo-naveo  je profesor dr  Dimitrije Segedi,  na istom pretresu,  u odgovoru na pitanje  sudije Gorana Ramića.

Sudija je najavio   da bi  na sledećem ročištu  trebalo  da svedoče dve  medicinske sestre koje su februara 2002. godine, u periodu na koji se odnosi postupak, radile u Kliničkom centru.   Beogradski Apelacioni sud je početkom 2014. godine ukinuo prvostepenu presudu kojom su bili osuđeni na po dve godine zatvora specijalisti ginekologije Miloš Radović, Vera Milenković i Gordana Miletić,a oslobođeni krivice lekari Srboljub Milićevića i  Aleksandar Jovanović, te je naloženo da im se suđenje ponovi.  Apelacioni sud je  naložilo da se u ponovljenom postupku precizno utvrdi, između ostalog, koji je lekar bio zadužen za sada pokojnu Ljiljanu Arambašić, kao i da se ispitaju sudski veštaci na više  okolnosti vezano za uspostavljanje dijagnoze upale slepog creva.

Svi okrivljeni lekari su odbacili optužbe i izrazili žaljenje zbog tragedije,tvrdeći da u tome nema njihove odgovornosti i da su postupali profesionalno, savesno, poštujući stručne procedure.

Suđenje se nastavlja 28.aprila

Prijatelji sajta